Artistic soul

Agent   CIA-e Bill Oxley pod stare dane svog života razbolio se i bilo je jasno da će uskoro preminuti. Tokom zadnjih dana života priznao je kako je kriv za niz ubojstava među kojima je i ono poznatog jamajčanskog pjevača Boba   Marleya! Oxley je izjavio: Bio sam operativac CIA-e i plaćeni ubojica 29 godina, te sam počinio niz zločina od ožujka 1974. do kolovoza 1985. Činio sam razna svirepa djela, no najviše mi je žao što sam ubio dobru dušu kao što je bio Marley. Učinio sam to   zarad sigurnosti države, no duboko u sebi sam se kolebao. Znali smo da Marley ima ogroman revolucionari potencijal i morali smo ga zaustaviti. Moje kolege htjele su ga upucati dok je   bio u svojoj kući u Kingstonu, no uspjele su ga samo raniti. Sutradan je u novinama osvanula vijest da je ranjen! Nakon tog incidenta Marley je otišao u planine gdje je pronalazio mir, tamo sam ga presreo i predstavio se kao novinar koji želi intervju. Nakon kratkog Intervjua poklonio sam mu...

5. studenog ove godine napunit ću osamnaest godina i moje će djetinjstvo i službeno završiti. Zadnjih mjeseci iz neobjašnjivih razloga imam flashbackove na dane kad sam bio mali! Stvorio sam   neku čudnu naviku gledanja crtića iz mojeg djetinjstva kako bih se prisjetio nekih lijepih trenutaka. Svaki čovjek bi u životu trebao zadržati neke vrijednosti iz dječjeg doba. Klinci su neiskvareni i   dok su još jako mali imaju ogromnu ljubav za sve nas. Kada odrastemo svi nekako zaboravimo širiti tu ljubav, ali najčešće ne našom krivnjom, već nas život prisili da se uozbiljimo i brzo odrastemo.   S vremena na vrijeme moramo se malo rasteretiti i osloboditi to dijete u sebi bezobzira koliko godina imamo!   Djeca su, zapravo, vrlo jednostavna jer ih vesele sitnice u životu. Sjećam se, kad sam bio klinac, strašno su me veselile čak i obične sličice za nogometni album. S vremena na vrijeme treba se malo prisjetiti djetinjstva. Naravno, biti odrastao i zreo čovjek je odgo...

U prethodnim tekstovima pisao sam o svom teškom djetinjstvu, borbi s invalidnošću i prijeziru prema samom sebi. Svatko tko je čitao te blogove mogao je vidjeti da je jedan od mojih najtežih životnih zadataka bio prihvatiti sebe kakav jesam i dobro se nositi s tim. U 21. stoljeću sve se više ljudi bori sa depresijom i napadima panike zbog raznih nedaća u svom životu koje ne umiju prebroditi. Hoću reći da se sa neprihvaćanjem sebe ne bore samo djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom, već i ljudi koji izvana izgledaju zdravo, a iznutra imaju ogromne, nepremostive duševne probleme.  Rješavanje vlastitih problema jest dugotrajan proces koji može trajati i po nekoliko godina, ali na kraju je jedino bitno da vi pobijedite svoje probleme. Ukoliko niste zadovoljni sami sa sobom počnite raditi na sebi, ali za početak nemojte si postavljati previsoke ciljeve želeći napraviti naglu radikalnu promjenu, ona će doći s vremenom ukoliko pustite stvari neka idu postepeno svojim tokom...