Moja borba s vjetrenjačama
U ovom blogu odlučio sam pisati o mojoj borbi s vjetrenjačama usvrćući se dijelom na knjigu Don Quoijte jer imam osjećaj da je čitav moj život svojevrsna borba s vjetrenjačama. Rođen sam kao dijete sa cerebralnom paralizom zbog koje nikada nisam prohodao. Mnogi doktori su govorili da nikada neću moći niti sjediti, a kamoli hodati. Moji roditelji i ja tada smo se prvi put upustili u borbu s vjetrenjačama. Išli smo na veliki broj pregleda kako bi što prije dokazali da je prognoza bila netočna. Na sveopće iznenađenje doktora ubrzo sam naučio sjediti, a onda i puzati. Nakon toga upustio sam se u mnoge bitke, ali ipak sam ih prebrodio. Dosada sam prošao osam operacija.Bilo je tu veoma teških zahvata i raznih pogrešaka doktora, ali su i oni većinom znali dobro odraditi svoj posao, a za one koji nisu trudim se da im oprostim, ali nadam se da će i oni moći oprostiti meni jer sam puno puta reagirao burno i nepristojno. Danas se kajem zbog toga, ali nema plakanja za prolivenim mlijekom. 2014