Moj osvrt na "Osijek osamdesetih"

Prije otprilike mjesec dana na facebooku se pojavila grupa pod imenom „Osijek osamdesetih“ koja zasada broji skoro 24 000 članica i članova svih generacija.  Ljudi se tamo prisjećaju nekih drugih, za njih boljih, vremena. Ponukan veličinom grupe odlučio sam napraviti svoj komentar na istu.

Rođen sam 2000. godine u gradu na Dravi. Svoje prve godine života sam proveo u Osijeku, u istočnom dijelu grada, jugu 2. Odmalena sam slušao svoje roditelje kako pričaju o Osijeku iz njihove mladosti, Osijeku prije rata. Pokušao sam vizualizirati kako je izgledao život bez visoko moderne tehnologije i kako su oni provodili svoje djetinjstvo.  Prije nego se ova grupa pojavila na internetu imao sam znatno manje izvora za istraživati. Gledao sam nekoliko snimaka tvrđe osamdesetih na youtubeu i nekoliko sažetaka utakmica NK Osijeka sa kraja osamdesetih i početka devedesetih.  

Zatim se pojavila ova grupa. Pomislio sam: „Konačno, hvala Bogu!“ Vidio sam koliko se ljudi tu počelo skupljati i koliko se predivnih emocija množi na jednom mjestu. Nažalost, neki od nas više nisu u Osijeku, preselili su se u razne krajeve svijeta, ali pomoću ove grupe vrlo lako su mogli doći u kontakt sa prijateljima. Nakon osnivanja grupe došlo je i do prvog okupljanja na našem korzu. Ova ideja mi se jako svidjela i doprinijela je tome da se nekakvo metaforičko sunce stvori u dušama građana. Ljudi se nisu više zamarali ustašama, partizanima i četnicima, već su, barem na tren, uzeli neki svoj imaginarni vremenski stroj i otputovali u osamdesete. Bilo je tu svakakvih slika i sadržaja. Od prisjećanja na vrtićke, osnovnoškolske i srednjoškolske dane, pa sve do sjećanja na rođenje prvog djeteta. Drago mi je da su ljudi konačno počeli razmišljati i djelovati bolje, ali se, isto tako, nadam da će biti što manje prepirki unutar grupe jer ipak svi smo ovdje zbog našeg predivnog OSIJEKA!