Sportaši kao naši idoli

Prije par dana bili smo svjedoci vandalskog čina jednog od ponajboljih prvotimaca NK Osijeka Petra Bočkaja koji se pijan autom zaletio u trgovinu na benzinskoj pumpi. To me ponukalo da razmislim kakvi su sportaši, koliki im se značaj pridaje u društvu i u što se pretvorio sport u 21. stoljeću i je li nekad bilo bolje.

Mnogi su se s pravom obrušili na Bočkaja nakon tog incidenta jer pod broj 1: Što ti imaš tražiti na koncertu Saše Matića dva dana prije utakmice? Time samo pokazuješ koliko neozbiljno pristupaš svojoj obvezi prema klubu i prema navijačima koji PLAĆAJU kako bi došli vidjeti tvoj nastup na svakoj tekmi, a ti si PLAĆEN (i to kako) da radiš ono što voliš i još si na tome nezahvalan!

Pod br 2: Ako si već izašao na koncert nemoj se ponašati ko svinja! Normalno je da želiš čuti svog omiljenog izvođača, ako je u tvom gradu, ali ispada da si izašao tamo da se naroljaš, a ne da dođeš slušat pjesme.

Bočkaj je na kraju dobio ono što zaslužuje i to je to! Amen za sva vremena, ali naživciralo me licemjerje ljudi kojima je Bočkaj debela svinja, a recimo, Vida im je legenda i lola bećarska. Vida nije ništa bolji od Bočkaja jer se teoretski i Vidi ovo moglo dogodit  da je izašao u grad i ponašao se onako kako se inače ponaša kad je fešta!

Netko kaže: „Ma, prije je sve bilo bolje u sportu!“ Ma je malo sutra! Sjetite se što su nekad radili Lamza, Prosinečki ili Čavo Dimitrijević! Isto su bili bekrije i voljeli provod u neumjerenim količinama!

Netko tvrdi da je za sve to kriv naš balkanski mentalitet što po meni isto nije točno. Prvak UFC-a u poluteškoj kategoriji Amerikanac Jon Jones je 2015. autom udario trudnicu dok je bio na kokainu! Da ne spominjem sve skandale Conora Mcgregora koji je unatoč tome što je bacio teretna kolica na bus pun boraca i jako ih ozlijedio i dalje jedan od najobožavanijih UFC  boraca. Imam osjećaj kad bi Conor ubio čovjeka da bi njegovi obožavatelji i dalje tvrdili da je to samo dobar marketing za borbu i da je Conor zapravo dobar čovjek!

Ljudi, kao i prije, obožavaju sportaše do besvijesti, ali imam osjećaj da se to danas ne događa zbog njihovog karaktera, talenta, karizme ili nečeg četvrtog, već samo zbog novca kojeg zarađuju jer većina ljudi bi htjela zarađivati kao sportaši bez da išta rade, a to nije zdravo za okolinu jer ne možemo svi zarađivati kao Conor Mcgregor, Lebron James ili Luka Modrić jer na što bi to ličilo da smo svi puni ko brodovi. Svi bi htjeli biti na njihovom mjestu i zbog toga su nezadovoljni sami sa sobom jer im je stalno u glavi koliko zarađuju sportaši, a koliko oni.

Neću generalizirati nego ću ovaj blog završiti pozitivnim primjerima iz svijeta sporta. Također, ovog tjedna je Mirko Cro cop završio svoju dugu i bogatu karijeru. On mi je jedan od najdražih sportaša upravo zbog toga jer je uvijek htio pozitivnim primjerom pokazati ljudima da se iz ničega može stvoriti nešto i uvijek je znao gdje mu je mjesto bez da se preseravao i unosio drugima u lice bez potrebe. Najviše toga je rekao na sportskom borilištu i to je odlika pravog sportaša. Veoma je dobar vođa svog kampa gdje se najviše ističu Stošić, Ishii, Delija i Milinković i siguran sam kako će od njih nastati pravi i ponizni šampioni koji znaju što je čast! Moji sportski idoli uvijek su bili veliki vođe i karizmatici poput Gerrarda, Cro copa ili Ivice Kostelića. Dandanas volim gledati lidere i karizmatike koji su umišljenim facama uvijek govorili:  Jebem ti mater, daj spusti se na zemlju pokazujući tako tko je pravi gazda.

Moj zaključak bi bio da sportaša ima i dobrih i loših, ali da bi smo se trebali diviti sportašima koji imaju karakter i ponizni su u životu, a ne biti očarani nekim pijancem u svijetu sporta samo zato što on zarađuje najviše i  uvijek je u centru pažnje kod medija.