2030: Posljednji stanovnik RH napustio domovinu i poručio: "Ugasio sam svjetlo!"

-
Ovih dana u medijima se pojavila priča četrdesetogodišnjeg   muškarca Trpimira Čekanovića, posljednjeg stanovnika koji je ostao, a onda naposljetku i otišao iz RH. Ovdje imamo exkluzivni intervju sa dotičnim.
1. Gospodine Čekanoviću, kada ste spoznali da ste sami u državi?
-Jednog jutra sam se probudio i vidio da sam ostao sam kod kuće. Otišao sam do kuhinje i na stolu vidio ženinu poruku: "Otišla sam u Dublin." Bio sam u šoku jer nisam znao zašto me je ostavila, nisam je tukao, bio sam izuzetno fer prema njoj i takav njen postupak me je šokirao. Nakon toga otišao sam do svog kuma, no ni njega nije bilo kod kuće. Na vratima sam našao poruku: "Otišao sam u Munchen." Izašao sam iz njegovog dvorišta i krenuo prema kafiću popiti kavu. Kada sam ušao u kafić isti je zjapio  potpuno prazan. Otišao sam do šanka i tamo vidio konobarovu poruku: "Otišao sam u Kopenhagen." Vratio sam se kući i vidio vijest na HRT-u: "Prestajemo s emitiranjem programa jer ga nemamo kome emitirati." Tada sam shvatio da sam potpuno sam u Hrvatskoj.
2. Gdje ste do sada radili i što ste po struci?
-Završio sam ekonomski fakultet sa čistom peticom, a do sada sam radio kao dostavljač pizze, radnik na tisku, ćevabdžija, a posljednjih pet godina radnog staža proveo sam kao domar u Osnovnoj školi.
3. Kakvi su vam planovi u budućnosti?
-Odlazim u Dortmund na bauštelu, nemam drugog izbora.
4. Ispričajte svoju priču vezano uz ime.
-To je posebno zanimljivo! Rodio sam se kao Srđan Matković, no prije pola godine odlučio sam promjeniti ime jer već 30-ak godina trpim recesiju i čekam bolje vrijeme u Hrvatskoj, pa sam zato postao Trpimir Čekanović.
5. Što želite poručiti kao zadnji čovjek koji je ostao u RH?
-Ugasio sam svjetlo!

 

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Sportaši kao naši idoli

-
Slika
Prije par dana bili smo svjedoci vandalskog čina jednog od ponajboljih prvotimaca NK Osijeka Petra Bočkaja koji se pijan autom zaletio u trgovinu na benzinskoj pumpi. To me ponukalo da razmislim kakvi su sportaši, koliki im se značaj pridaje u društvu i u što se pretvorio sport u 21. stoljeću i je li nekad bilo bolje. Mnogi su se s pravom obrušili na Bočkaja nakon tog incidenta jer pod broj 1: Što ti imaš tražiti na koncertu Saše Matića dva dana prije utakmice? Time samo pokazuješ koliko neozbiljno pristupaš svojoj obvezi prema klubu i prema navijačima koji PLAĆAJU kako bi došli vidjeti tvoj nastup na svakoj tekmi, a ti si PLAĆEN (i to kako) da radiš ono što voliš i još si na tome nezahvalan! Pod br 2: Ako si već izašao na koncert nemoj se ponašati ko svinja! Normalno je da želiš čuti svog omiljenog izvođača, ako je u tvom gradu, ali ispada da si izašao tamo da se naroljaš, a ne da dođeš slušat pjesme. Bočkaj je na kraju dobio ono što zaslužuje i to je to! Amen za sva vre...
Pročitajte više

Moja borba s vjetrenjačama

-
U ovom blogu odlučio sam pisati o mojoj borbi s vjetrenjačama usvrćući se dijelom na knjigu Don Quoijte jer imam osjećaj da je čitav moj život svojevrsna borba s vjetrenjačama. Rođen sam kao dijete sa cerebralnom paralizom zbog koje nikada nisam prohodao. Mnogi doktori su govorili da nikada neću moći niti sjediti, a kamoli hodati. Moji roditelji i ja tada smo se prvi put upustili u borbu s vjetrenjačama.  Išli smo na veliki broj pregleda kako bi što prije dokazali da je prognoza bila netočna. Na sveopće iznenađenje doktora ubrzo sam naučio sjediti, a onda i puzati.  Nakon toga upustio sam se u mnoge bitke, ali ipak sam ih prebrodio. Dosada sam prošao osam operacija.Bilo je tu veoma teških zahvata i raznih pogrešaka doktora, ali su i oni većinom znali dobro odraditi svoj posao, a za one koji nisu trudim se da im oprostim, ali nadam se da će i oni moći oprostiti meni jer sam puno puta reagirao burno i nepristojno. Danas se kajem zbog toga, ali nema plakanja za prolivenim mlije...
Pročitajte više

Prosječni balkanac #3: Na dan utakmice

-
Na dan utakmice prosječni balkanac   ustaje oko 9:30 i standardno smaže jedno pivo za doručak, a usput malo prelista novine gdje novinari (ili novinari u pokušaju) analiziraju našu   i protivničku momčad. Nakon prelistavanja novina naš junak odlazi do kafića gdje se sastaje sa još par svojih prijatelja i zajedno sa njima diskutira o današnjoj utakmici. Od silnog diskutiranja osušilo im se grlo pa je svatko od njih morao popiti još dva piva. (ah, jadni!) Naša družina diskutira otprilike do 12:30   kada svatko od njih ide svojim robinj…ovaj suprugama na ručak! Nakon ručka naš prosječni balkanac malo odspava. Spava otprilike do 14:30. Tada na televiziji odgleda nešto nevezano za nogomet, a vezano za politiku. Nakon toga malo skokne do kladare odigrati koji listić. Na listiću ima svega i svačega, Od NBA-a, preko druge njemačke nogometne lige, pa sve do čileanskog bejzbola. U kladionici sretne svoga kuma i pomaže mu sastavit listić. (Čemu služe prijatelji!) Potom, zajed...
Pročitajte više