Umjetnička alternativna scena na Balkanu (2. dio)

U prvom dijelu govorio sam o alternativnim umjetnicima Jugoslavije dok ću danas govoriti o alternativnoj sceni nakon rata.

Hrvatska

Alternativna scena u poslijeratnoj Hrvatskoj tijekom devedesetih bila je u znaku represko-rockerskog rivalstva. Repersku stranu predstavljala je ekipa Blackout projecta (Tram 11, Bolesna braća, Nered & Stoka, El Bahatee Elemental…). Rockersku stranu predstavljali su bendovi kao što su: Majke, Psihomodo pop, Let 3, Hladno pivo. Najjači regionalni radio po pitanju alternativne glazbe za vrijeme 90-ih bio je radio 101. 1996. taj radio je trebao izgubiti koncesiju, ali ju je na kraju ipak zadržao uz pomoć svojih vjernih obožavatelja koji su 21. studenog 1996. digli glas protiv cenzure medija. 120 000 građana došlo je na Trg bana Jelačića kako bi prosvjedovali protiv gašenja 101-ice. Prosvjedi su se na kraju isplatili i koncesija je vraćena dotičnom radiju. Glazbeni urednik radija 101 Slavin Balen dao je nesumnjiv doprinos puštanju alternativaca u medije.  Jedna od najboljih pjesama koja je bila puštana na 101-ici bila je ona sastava Tram 11 po imenu „Hrvatski velikani“. Ista je ostala upamćena po kultnom refrenu:

„Da mi kompa bude Mažuranić

Frend Stjepan Radić

Prijatelj Marulić

A ko buraz Ante Starčević!“

Tram 11 je u svojoj karijeri izbacio tri albuma:

Čovječe ne ljuti se! (1999)

Vrućina gradskog asfalta (2000)

Tajna crne kutije (The best of) (2003)

Tram 11

Nakon toga sastav se raspao, a njegovi članovi General Woo i Target krenuli su sa solo karijerama.

Osim „Tramovaca“ valja spomenuti i Nereda & Stoku koji su 1999. izbacili album „Spremni za rat“. Planiranje drugog zajedničkog albuma proteglo se na 15 godina zbog raznih problema koje su imali Nered & Stoka. Drugi album trebao bi nositi ime „Nered-Stoka 2“ 2001. zagrebački reper El Bahatee dobio je nagradu Porin za album "Svaki pas ima svoj dan".

Što se rokerske strane tiče treba spomenuti Gorana Bareta koji je sa svojom grupom plaćenici 2001. dobio Porina.

Osim njega tu je definitivno i sastav Hladno pivo koji je ovjenčan Porinom za najbolje alternativne albume 1994. i 2000. godine!

Bosna i Hercegovina

Za to vrijeme u BiH 1999. oformio se pokret FMJAM. Isti je bio zadužen za promociju Hip-Hop kulture u toj zemlji. Prvobitno je nastala radio emisija „FMJAM“ koja se emitirala na tuzlanskom radiju „Kameleon“, a potom je iz toga nastao kulturni pokret. Prvi članovi FMJAM-a bili su: Edin Osmić (Edo Maajka), Adnan Hamidović (Frenkie), Emir Alagić (DJ Soul), Erol Tahirović i dr. Edo Maajka 2001. izdaje prvi album naziva „Slušaj mater!“ Na istom se nalaze hitovi kao što su „Slušaj mater“ „Jesmol sami“ „Mahir i Alma“ i „Prikaze“.  2005. Frenkie objavljuje svoj album prvijenac. Na tom CD-u nalazi se i kontroverzni duet sa Edom Maajkom (naravno, u pitanju je pjesma „Hajmo ih rušit“) Tuzlanski reper Frenkie od prvih dana je poznat po svojim anarhističkim tekstovima. Pjesma Hajmo ih rušit nagrađena je „Davorinom“ (bosanska verzija Porina) i to je podignulo dosta prašine u BH javnosti. Osim pjesme Hajmo ih rušit Frenkie je autor pjesama „Rat savezu“ koja otvoreno ukazuje na probleme u BH nogometu i „Ja ne znam“ u kojoj se žestoko kritizira nacionalizam.

 Godine 2006. Frenkie se priključuje aktivističkom pokretu DOSTA!, prisustvuje demonstracijama i odlučuje snimiti album pod nazivom "DOSTA!". Cijeli album je snimljen za manje od 20 dana. Svi prihodi od prodaje su utrošeni na promoviranje pokreta. Taj album je snimio sa mladim producentom iz Brčkog, pod scenskim imenom King Mire. Striktno je napravljen za bh. tržište i ne može se naći nigdje van granica BiH.

Edo Maajka &Frenkie

Rock u BiH najviše promoviraju ljudi iz Zabranjenog pušenja koji su se ponovo okupili 1997. i odmah snimili album „Fildžan viška“ Najznačajnije pjesme na povratničkom albumu pušenja su: Fildžan viška, pismo Elvisu, Možeš imat moje tijelo i Test za dženet. Nakon albuma Fildžan viška pušenje je 1999. izbacilo album „Agent tajne sile“, a potom 2001. i album „Bog vozi Mercedes“.

Glas rockera u BiH definitivno je zastupala i pjevačica Irina Kapetanović. Dotična je ostala upamćena po vrlo specifičnom vokalu. 2004. dobila je nagradu „Davorin“ za najbolju žensku vokalu izvedbu. Njene najpoznatije pjesme su Mrazevi i Gavran.

Srbija

U Srbiji se također osjeti početak djelovanja Hip-hopera. Među najznačajnijim glazbenicima tog izričaja bili su: Dalibor Andonov (Gru), ekipa iz Prti Bee Geea, Ognjen Kostić (Struka) Ivan Ivanović (Juice) grupa V. I. P. i Marko Šelić (Marčelo). 1994. se na TV-u pojavljuje spot za Gruovu pjesmu „Pravo u raj“. To je praktički bio početak probijanja Hip-hopera ka vrhu srpskih medija.  Početkom 21. stoljeća pojavljuje se grupa V. I. P. koju su činili Ivan Jović (Ikac) i Relja Milanković (Rexona)

V. I. P. 2002. izdaje album „Ekipa stigla“ na kojem se nalaze hitovi „Ako riba drolja postane“ i  „Moj život“ dok se Juice probija sa pjesmom „Keš kolica“. 2003. na sceni se pojavljuje Marko Šelić (Marčelo). Ovaj karizmatični MC je definitivno pomaknuo neke granice i otvorio neke nove obzore balkanskim reperima. Na njegovom prvom albumu 2003. Marčelo je prvi imao petlje ugostiti repere iz Hrvatske i BiH. Surađivao je s Elementalom  na Pjesmi „Bekstvo“, ali i sa Edom Maajkom i Frenkijem na pjesmama „Creme de la creme“ i „Suze“. Marčelo je za Srbiju bio ono što je Frenkie bio za BiH. Beskompromisno je kritizirao nacionalizam i netrpeljivost među balkanskim narodima.

Marčelo

Kinematografija

Nakon rata je na Balkanu bilo puno filmova koji su govorili o istom. Najpoznatiji je film Ničija zemlja kojeg je režirao Danis Tanović. Taj film je 2001. dobio Oscara za najbolji strani film. Danis Tanović je nakon toga režirao film 9/11. koji govori o katastrofi 11. 9. 2001. koja se dogodila u SAD-u. Od regionalnih filmova valja izdvojiti i film „Lepa sela lepo gore“ kojeg je režirao Srđan Dragojević. 1996. Taj klasik srpske kinematografije bio je nominiran za Oscara 1996. godine. Dragojević se kasnije proslavio sa filmovima „Parada i „Šišanje.“ Sa hrvatske strane želio bih izdvojiti film Metastaze koji govori o četvorici huligana iz novog Zagreba. Metastaze odlično prikazuju život na marginalnim slojevima hrvatskog društva. Priča se vrti oko četiri junaka: Krpe, Kize, Deje i Filipa koji su nakon rata postali lokalni klošari i započeli život pun poroka i ovisnosti.

Nastavit će se…