Tinejdžerski bunt

-

Prošloga tjedna u posjet su mi došli prijatelji iz Švedske koje, prethodno, nisam vidio 13 godina i bilo mi je zaista drago vidjeti stara prijateljska lica. Dotakli smo se raznih tema, između ostalog pričali smo o današnjoj mladeži. Pitao sam prijateljicu kakva je mladež u švedskoj, ona je odgovorila kako ne poštuju starije, već samo piju i izazivaju incidente! To me ponukalo da razmislim je li stvarno problem u našem mentalitetu ili je mladež, u suštini, svugdje ista. Razumijem da su mladi buntovna bića po prirodi, ali mi nikad nije bila jasna meta njihovog bunta! Tinejdžerski bunt može biti dobar ukoliko je pravilno usmjeren, dobro raspoređen i elaboriran, te kanaliziran kroz nešto pozitivno! Da pojasnim, mnogi tinejdžeri su pozerski buntovnici koji ne znaju ni za što se bore, ni protiv čega se bore, već prave pizdarije samo kako bi se reklo da su oni buntovnici! Takvi balavci mi, blago rečeno, idu na živce! Usporedno s njima postoji mali broj klinaca koji ipak žele konkretizirati za što se oni zalažu. Ako vaše dijete želi prosvjedovati protiv istinske nepravde i ukoliko želi ispraviti stvari u društvu morate mu dati znak kako radi dobre stvari. Nažalost, takvih tinejdžera je malo, većina njih su buntovni samo kako bi dokazali da su opasni tipovi izgradivši tako  status u društvu, a takav bunt donijeti će im samo nedaće! Evo jednog primjera, dobar način pobune je pomaganje udruzi Levijatan koja se bavi lovom na zlikovce koji zlostavljaju životinje!
Prirodno je da u tinejdžerskim godinama posjedujemo želju za dokazivanjem, nju posjedujem čak i ja, samo što se kod mene ta želja manifestira dosta drugačije i konkretnije nego kod ostalih tinejdžera! Nisam jedan od onih koji se bune samo da bi se time mogli hvaliti, već  imam potrebu ostaviti neki trag svojim radom!
Treba biti pažljiv  i racionalno rasporediti bunt i gledati kada ga se može iskoristiti. On nije svaki put loš, ali mora se ravnomjerno dozirati. Tinejdžeri bi se  trebali okrenuti oko sebe i zapitati se što je uistinu vrijedno bunta, a što je mahanje u prazno i gubljenje vremena na vršnjačko dokazivanje i pozersko buntovništvo.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Jantar: Boli me kara za ljude koji misle da promoviram sotonizam! (INTERVJU)

-
Slika
Jan Miklaužić-Jantar hrvatski je reper iz zagorskog mjesta Ivanca! Rođen je 1988., a na sceni je već nekih 15-ak godina! Objavio je dosta albuma, kako sam, tako i u suradnji sa svojim kolegama. Potpisuje klasike kao što su Dan ludila, Svaki dan odlazim, Uspavanka za smrt, Laži ko hrana i mnoge druge! Imao sam čast popričati s njim i saznao sam kakva mu je životna filozofija, što misli o radu trap folk branše i kako se nosi sa svojim hejterima? •         Jan, prije svega hvala na odvojenom vremenu za ovaj intervju jer time pokazuješ koliko si zapravo otvoren lik. Intervjuiram te povodom pjesme sa Stokom i TRAM 11-om koja nosi naslov Zadnji reper u gradu. Kako si zadovoljan istom? Kako reagiraš kad vidiš da si u neku ruku ispunio svoje dječačke snove jer si surađivao sa svojim idolima? Stvar je super ispala. Ja sam napisao prvi vers koji je Stoletu bio super i ostali su napali odmah   nakon toga. Zadovoljan sam jer smo okinuli 4-5 snimanja na kojima smo se super podružili i
Pročitajte više

Sportaši kao naši idoli

-
Slika
Prije par dana bili smo svjedoci vandalskog čina jednog od ponajboljih prvotimaca NK Osijeka Petra Bočkaja koji se pijan autom zaletio u trgovinu na benzinskoj pumpi. To me ponukalo da razmislim kakvi su sportaši, koliki im se značaj pridaje u društvu i u što se pretvorio sport u 21. stoljeću i je li nekad bilo bolje. Mnogi su se s pravom obrušili na Bočkaja nakon tog incidenta jer pod broj 1: Što ti imaš tražiti na koncertu Saše Matića dva dana prije utakmice? Time samo pokazuješ koliko neozbiljno pristupaš svojoj obvezi prema klubu i prema navijačima koji PLAĆAJU kako bi došli vidjeti tvoj nastup na svakoj tekmi, a ti si PLAĆEN (i to kako) da radiš ono što voliš i još si na tome nezahvalan! Pod br 2: Ako si već izašao na koncert nemoj se ponašati ko svinja! Normalno je da želiš čuti svog omiljenog izvođača, ako je u tvom gradu, ali ispada da si izašao tamo da se naroljaš, a ne da dođeš slušat pjesme. Bočkaj je na kraju dobio ono što zaslužuje i to je to! Amen za sva vre
Pročitajte više

Moja borba s vjetrenjačama

-
U ovom blogu odlučio sam pisati o mojoj borbi s vjetrenjačama usvrćući se dijelom na knjigu Don Quoijte jer imam osjećaj da je čitav moj život svojevrsna borba s vjetrenjačama. Rođen sam kao dijete sa cerebralnom paralizom zbog koje nikada nisam prohodao. Mnogi doktori su govorili da nikada neću moći niti sjediti, a kamoli hodati. Moji roditelji i ja tada smo se prvi put upustili u borbu s vjetrenjačama.  Išli smo na veliki broj pregleda kako bi što prije dokazali da je prognoza bila netočna. Na sveopće iznenađenje doktora ubrzo sam naučio sjediti, a onda i puzati.  Nakon toga upustio sam se u mnoge bitke, ali ipak sam ih prebrodio. Dosada sam prošao osam operacija.Bilo je tu veoma teških zahvata i raznih pogrešaka doktora, ali su i oni većinom znali dobro odraditi svoj posao, a za one koji nisu trudim se da im oprostim, ali nadam se da će i oni moći oprostiti meni jer sam puno puta reagirao burno i nepristojno. Danas se kajem zbog toga, ali nema plakanja za prolivenim mlijekom. 2014
Pročitajte više