Problemi Baranje

Baranja-trenutno jedan od najsiromašnijih, ako ne i najsiromašniji kraj Hrvatske iz kojeg i staro i mlado  sve masovnije odlazi. Rečenica koja bi najbolje opisala Baranju ovog vremena jest: „Svakoga dana u svakom pogledu sve više nazadujemo!“ Srce me boli kada vidim kako jedan tako prelijep i kulturno bogat kraj svakog dana vene i postepeno umire.Za takvu situaciju nisu isključivi krivci samo političari, već i običan narod koji nije naučen aktivno sudjelovati u društvenom životu svoga kraja i doprinositi istom. Lokalni kafići u Baranji svakog dana su puni za razliku od Etnološkog centra baranjske baštine koji zjapi prazan većinu vremena. U ovakvim primjerima  leži suština problema. Prosječni Baranjci navikli su samo slijegat ramenima i govorit kako je njima loše, pa loše vam je jer ste zaslužili to! Onog trenutka kad naučite voljet i cijenit svoj kraj, te se brinuti o njemu tada će vam biti bolje. Pola vas niti ne zna osnovne podatke o Baranji, a govorite kako ju volite. Posjećujete razne kulturne manifestacije u Baranji samo kako bi se najeli fiša i napili rakije.

Također, ogroman problem Baranje je premala osviještenost stanovništva o ulozi pojedinca u društvu, te o društvenoj odgovornosti koju isti snosi. Svjetonazor prosječnog Baranjca po tom pitanju je sljedeći:

„Biti društveno odgovoran nije moja dužnost, zašto bih ja ikome pomagao i brinuo tuđu brigu kad je meni dobro. Neću pomoći nikome jer nitko ne pomaže meni!“

Velika većina ljudi na ovom svijetu prvenstveno misli na sebe i rijetki su oni koji razmišljaju o nekim višim ciljevima i idealima. Primjera radi: Kad sam išao na operaciju stvarno dosta ljudi mi je pomoglo, ali bilo je i onih koji su mislili: „Ma tko šiša Mislava, meni je dobro. Zašto bih se solidarizirao/la s njim?

Nedavno sam razgovarao sa frendom koji ima prijateljicu koja je otišla, a imala je fenomenalnu plaću ovdje, kada ju je upitao zašto ide odavde ona je odgovorila da ide jer ovdje nitko ne cijeni napredne ljude. U Baranji je većina ljudi obavijena velom ispod prosječnosti ili, u najboljem slučaju prosječnosti i stoga intelektualci bježe van.

Poruka za prosječne Baranjce: Naučite voljeti svoj kraj i brinuti se o njemu, biti društveno osviješteni i cijeniti naprednije od sebe, a ne biti ljubomorni na njih. Kada se to dogodi tada tek možemo pričati o potencijalnim promjenama, a do tada će vam biti loše jer ste to i zaslužili!