Nikad više rat

-

Balkan-bure baruta i poprište mnogih oružanih sukoba u 20. stoljeću. Možda zato što se ovdje proteže imaginarna linija koja razdvaja istok od zapada. Možda zato što se ovdje sudaraju tri od četiri dominantne religije u Europi, a možda zbog nečeg trećeg, mnogo kompliciranijeg nego što se na prvi pogled čini! Neću u ovom blogu spominjati razne političare, predsjednike, generale ili vojskovođe jer oni toga nisu vrijedi. U ovom blogu spominjat ću samo žrtvu svih onih nevinih, neokaljanih i čistih ljudskih duša nebitno sa koje strane se nalazili i od čije su ruke ubijeni. Narodska, zdravoseljačka percepcija rata ovdje na Balkanu je komplicirana da kompliciranija ne može biti! Nevjerojatno je koliko se mi dobro sjećamo svojih žrtava, a u isto vrijeme ne poštujemo tuđe bezobzira na kojoj se strani nalazimo. Ovdje mislim na sve žrtve, i na one prije drugog svjetskog rata i na one za njegova vremena, a i na one devedesetih. Dežurni balkanski mrzitelji zvali su me svakakvim imenima kada bih s njima ušao u verbalni sukob. Bio sam i komunjara, ustaša, četnik, pa čak sam jednom nazvan i UDBAŠEM. Ukoliko nisi na njihovoj strani Balkanci te odmah svrstaju na protivničku stranu nebitno koja ona bila. Gospodo draga, možda se jednom možete pogledati u ogledalo i konstatirati kako niste pripadnici neke više svjetske rase koja smije ubijati drugačije od sebe.  Nevjerojatno je koliko su ljudi na Balkanu opterećeni prošlošću, a koliko ih malo zanima njihova vlastita budućnost. Imam osjećaj da rat na Balkanu nikada nije niti završen, samo što ga zadnje 23 godine ne vodimo puškama, već ga vodimo samo verbalno. Jadni mi kad nam se verbalni rat u javnosti čini kao dobitak i molimo se da nam ne bude gore. Daleko je to od bilo kakvog dobitka, ali s obzirom što smo sve prošli čini nam se kao da je tako. Kada određena skupina imbecila slavi nečiji pokolj pitam se razmišlja li kako je u toj grupi civila bilo beba, predškolske djece, tinejdžera koji su tek trebali proživjeti svoj život, ali sve je palo u vodu zbog krvnika i psihopata. Nakon ovog teksta će se malo što promijeniti, ali nije me briga jer ja sam rekao ono što mi je na duši. Ljudi dragi, imam 18 godina i umjesto da svaki dan slušam kako moja zemlja napreduje i kako ovdje mogu graditi budućnost zajedno sa svim drugim etničkim grupama ja svaki dan slušam kako mladi odlaze jer im je muka više slušati o mržnji i ratu. Za kraj bih napisao još samo ovo:
Nikad više Vukovar!
Nikad više Jasenovac!
Nikad više Srebrenica!
Nikad više rat!

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Jantar: Boli me kara za ljude koji misle da promoviram sotonizam! (INTERVJU)

-
Slika
Jan Miklaužić-Jantar hrvatski je reper iz zagorskog mjesta Ivanca! Rođen je 1988., a na sceni je već nekih 15-ak godina! Objavio je dosta albuma, kako sam, tako i u suradnji sa svojim kolegama. Potpisuje klasike kao što su Dan ludila, Svaki dan odlazim, Uspavanka za smrt, Laži ko hrana i mnoge druge! Imao sam čast popričati s njim i saznao sam kakva mu je životna filozofija, što misli o radu trap folk branše i kako se nosi sa svojim hejterima? •         Jan, prije svega hvala na odvojenom vremenu za ovaj intervju jer time pokazuješ koliko si zapravo otvoren lik. Intervjuiram te povodom pjesme sa Stokom i TRAM 11-om koja nosi naslov Zadnji reper u gradu. Kako si zadovoljan istom? Kako reagiraš kad vidiš da si u neku ruku ispunio svoje dječačke snove jer si surađivao sa svojim idolima? Stvar je super ispala. Ja sam napisao prvi vers koji je Stoletu bio super i ostali su napali odmah   nakon toga. Zadovoljan sam jer smo okinuli 4-5 snimanja na kojima smo se super podružili i
Pročitajte više

Sportaši kao naši idoli

-
Slika
Prije par dana bili smo svjedoci vandalskog čina jednog od ponajboljih prvotimaca NK Osijeka Petra Bočkaja koji se pijan autom zaletio u trgovinu na benzinskoj pumpi. To me ponukalo da razmislim kakvi su sportaši, koliki im se značaj pridaje u društvu i u što se pretvorio sport u 21. stoljeću i je li nekad bilo bolje. Mnogi su se s pravom obrušili na Bočkaja nakon tog incidenta jer pod broj 1: Što ti imaš tražiti na koncertu Saše Matića dva dana prije utakmice? Time samo pokazuješ koliko neozbiljno pristupaš svojoj obvezi prema klubu i prema navijačima koji PLAĆAJU kako bi došli vidjeti tvoj nastup na svakoj tekmi, a ti si PLAĆEN (i to kako) da radiš ono što voliš i još si na tome nezahvalan! Pod br 2: Ako si već izašao na koncert nemoj se ponašati ko svinja! Normalno je da želiš čuti svog omiljenog izvođača, ako je u tvom gradu, ali ispada da si izašao tamo da se naroljaš, a ne da dođeš slušat pjesme. Bočkaj je na kraju dobio ono što zaslužuje i to je to! Amen za sva vre
Pročitajte više

Moja borba s vjetrenjačama

-
U ovom blogu odlučio sam pisati o mojoj borbi s vjetrenjačama usvrćući se dijelom na knjigu Don Quoijte jer imam osjećaj da je čitav moj život svojevrsna borba s vjetrenjačama. Rođen sam kao dijete sa cerebralnom paralizom zbog koje nikada nisam prohodao. Mnogi doktori su govorili da nikada neću moći niti sjediti, a kamoli hodati. Moji roditelji i ja tada smo se prvi put upustili u borbu s vjetrenjačama.  Išli smo na veliki broj pregleda kako bi što prije dokazali da je prognoza bila netočna. Na sveopće iznenađenje doktora ubrzo sam naučio sjediti, a onda i puzati.  Nakon toga upustio sam se u mnoge bitke, ali ipak sam ih prebrodio. Dosada sam prošao osam operacija.Bilo je tu veoma teških zahvata i raznih pogrešaka doktora, ali su i oni većinom znali dobro odraditi svoj posao, a za one koji nisu trudim se da im oprostim, ali nadam se da će i oni moći oprostiti meni jer sam puno puta reagirao burno i nepristojno. Danas se kajem zbog toga, ali nema plakanja za prolivenim mlijekom. 2014
Pročitajte više