Sažalijevanje nad osobama s invaliditetom

Ljudi su dosta puta  plemenita bića i  žele altruistički pomoći drugima, no ponekad se dosta krivo izraze i postupe jako neiskusno kada dođu u kontakt sa invalidima, te nam zatim žele pokazati kako im je žao što smo u takvoj situaciji i ne razmišljaju o kontraefektu kojeg izazivaju! Ne krivim takve osobe jer kužim kako su imale najbolju namjeru, no ipak ju nisu uspjele izraziti na pravi način i često su kod osoba s invaliditetom probudile negativne emocije. Navikao sam da je nekome žao zbog moje sudbine i drago mi je kada taj netko pokaže solidarnost, ali jedno je biti solidaran, a drugo je sažalijevati nekoga. Ljudi često  kažu kako smo mi jadni i kako nam treba pomoć. Ima istine u tome, ali samo djelomično! Ja se u životu ne osjećam jadno, no ipak u nekim se situacijama osjećam tjeskobno i frustrirano zbog svog invaliditeta jer su mi neke stvari znatno otežane. Znam kako svi mi imamo svoje frustracije, no ovo je ipak jedna posebna vrsta iste jer traje otkad sam se rodio i nije prolazna pošto invaliditet nije prolazan. Što se tiče ovog dijela da smo jadni, mi u principu ispadamo takvi jer nas je država napravila takvima i pokazala je kako nas ne treba, ali možda  ne bi izgledali jadno da nas promatrate iz drugog kuta! Kada sam intervjuirao predsjednika Hrvatskog  saveza slijepih Vojina Perića on je o ovoj temi izjavio sljedeće: Ako mediji u 21. Stoljeću pokazuju kako slijepa osoba prelazi cestu, onda nam čine medvjeđu uslugu i stavljaju nas na rub života. To ne vrijedi samo za medije, već i za ljude iz svakodnevnog života. Meni u životu nije potrebno sažalijevanje, nije mi čak potrebno ni toliko razumijevanje, te ga ne očekujem jer znam da ovo neće razumjeti svatko pošto je invalidnost jedno specifično fizičko stanje koje onda sa sobom nosi i specifično stanje uma. Ono što mi je potrebno je poštovanje, to može dati svatko i to je puuuuno korisnije nego nas sažalijevati. Sažalijevanje je medvjeđa usluga koja nam neće donijeti niti uključenje u društvo, niti neki trajni napredak. Jednostavno, savjetujem vam da se postavite prema nama s poštovanjem i s uljudnošću, te da cijenite našu atipičnu životnu priču i situaciju jer to je nešto zbog čega smo mi prolili puno krvi, znoja i suza, ali nas NIPOŠTO nemojte sažalijevati jer to je kontraproduktivno i samo usporava uključenje osoba s invaliditetom u normalnu ljudsku zajednicu i društvo!