Postovi

Milica Knežević: Unatoč tome što koristim kolica i dalje mislim da sam zdrava osoba! (INTERVJU)

Slika
Moja današnja sugovornica je Milica Knežević, aktivistica i blogerica iz Zrenjanina u Srbiji! Unatoč tome što već skoro 11 godina koristi kolica jer joj se dogodila prometna nesreća, Milica se i dalje ne predaje, već svojim aktivizmom želi doprinijeti inkluziji osoba s invaliditetom u društvo! Između ostalog, pročitajte kako Milica gleda na svijet i svoju ulogu u njemu, te što joj znače sva dosadašnja postignuća! 1.        Pozdrav Milice i hvala ti što si odlučila dati intervju za moj blog! Molim te, ukratko se predstavi mojim čitateljima. (datum i mjesto rođenja, koju školu si završila, na koji fakultet ideš, čime se baviš u svoje slobodno vrijeme)? Ro đena sam 13.07.1993. u Zrenjaninu, gde i sada živim, iako sam do fakulteta živela u Česteregu (malom mestu u blizini Zrenjanina). Trenutno sam na master studijama na Tehničkom fakultetu „Mihajlo Pupin“ na kojem sam završila i osnovne studije softverskog inženjerstva. U međuvremenu sam deo studija provela i u Americi kao stipe

Normalno i nenormalno

Slika
U svakodnevnom životu često čujemo rečenice: Ovaj nije normalan! Taj je lud! Itd. Mi Balkanci obožavamo dijeliti ljude na normalne i nenormalne po nekim svojim uvrnutim kriterijima.   Prije svega, zadubimo se malo u to što znači normalno, koji je korijen njegovog značenja, pa ćemo onda vidjeti kako se taj termin „normalno“ koristi u svakodnevnom životu! Riječ normalno dolazi od riječi norma, a to nam sugerira da u svakom društvu postoje određene norme koje morate ispuniti da bi se uklopili i bili smatrani „normalnima“. Ukoliko odete u tradicionalna plemena Afrike oni će smatrati da je normalno vašoj ženi pričvrstiti posudu za usta i da ste nenormalni ukoliko vaša odabranica nema taj dodatak na licu. Kada se nastanite na Jamajci od vas će tražiti da postanete rastafarijanac jer to je za njih normalno i tako ćete se uklopiti u njihovo društvo. Kada odete u neku urbanu, aglomeracijsku sredinu za vas će biti najnormalnije biti obučen otmjeno, urbano i moderno! Takav pristup ljudi

Budi poseban

Fascinantno mi je kako se ljudi skoro uvijek pokušavaju prikloniti što većim skupinama ljudi kako bi bili što manje upadljivi i što manje posebni. Iako možda nekad ne misli kao većina, dosta ljudi nema snage suprotstaviti se istoj. Ako u nekoj sredini ne razmišljaš kao većina, ljudi će te smatrati čudakom i   glupanom, te će te isključiti iz svog kruga prijatelja/poznanika. Hvala Bogu pa uvijek postoje one manje skupine ljudi koje teže opstaju, ali su iskrenije i samopouzdanije. Teže ćeš opstati kao umjetnik ako te sluša 500 ljudi, a ne 500 000, teže ćete opstati kao   sportski klub, ako imate 8000 ljudi na stadionu, a ne 80 000, teže ćeš opstati kao političar ako te podržava 1000 ljudi, a ne 1000000, no ne treba te zbog toga biti sramota jer čak i najveći projekti su u početku bili mali i svi smo mi krenuli od 0! Nažalost, većina kontrolira trendove u svijetu, tržište, kulturne i moralne vrijednosti i ljudima je teško opstati u manjini, ali moramo se pomiriti s tim da svaki polo