Normalno i nenormalno

U svakodnevnom životu često čujemo rečenice: Ovaj nije normalan! Taj je lud! Itd. Mi Balkanci obožavamo dijeliti ljude na normalne i nenormalne po nekim svojim uvrnutim kriterijima.  Prije svega, zadubimo se malo u to što znači normalno, koji je korijen njegovog značenja, pa ćemo onda vidjeti kako se taj termin „normalno“ koristi u svakodnevnom životu!

Riječ normalno dolazi od riječi norma, a to nam sugerira da u svakom društvu postoje određene norme koje morate ispuniti da bi se uklopili i bili smatrani „normalnima“. Ukoliko odete u tradicionalna plemena Afrike oni će smatrati da je normalno vašoj ženi pričvrstiti posudu za usta i da ste nenormalni ukoliko vaša odabranica nema taj dodatak na licu. Kada se nastanite na Jamajci od vas će tražiti da postanete rastafarijanac jer to je za njih normalno i tako ćete se uklopiti u njihovo društvo. Kada odete u neku urbanu, aglomeracijsku sredinu za vas će biti najnormalnije biti obučen otmjeno, urbano i moderno!

Takav pristup ljudi je za mene krajnje neprihvatljiv jer ispada da uopće nemamo pravo na svoju originalnost i uvijek se moramo uklapati u većinu, te ne smijemo previše upadati u oči. Ljudi misle da netko nije normalan zato jer farba kosu u zelenu boju, jer nosi hipstersku bradu, jer je debeo, jer je crn ili jer je u kolicima. Drugim riječima, ne smijete nikako upadati u oči, nikako plijeniti pažnju svojim izgledom ili stavom jer ćete odmah biti stigmatizirani.

Ja sam u takvoj situaciji da sam većinu vremena stigmatiziran i moja situacija se većinom gleda kao nekakvo strašno stanje jer ljudi nemaju uvid u njega. Osobe s invaliditetom su kod nas gurnute u drugi plan po pitanju skoro svega, ali ono što me najviše smeta je odbijanje radnika sa invaliditetom. Nas se odbija iz razloga jer se u našoj sredini smatra da nismo dovoljno produktivni i time nam se indirektno poručuje da spadamo među one „nenormalne“. Ljudi se moraju pomirit s tim da sam takav kakav jesam, ne samo fizički, već i psihički! Ja sam svoj, lud, nenormalan i specifičan!

Svako društvo u sebi nosi neke norme koje se onda stapaju i taj pojam normalno koji je zapravo krajnje glup i previše relativan da bi se ikad uzeo kao ozbiljno mjerilo. Bitno je da sami sebe smatrate normalnima i nemate sumnju u sebe i samo onda ste na pravom putu. Sklonite sve nepravilnosti iz svoje glave i pročistite svoj um, te ćete tada zaista doći do nivoa normalnosti.

Za kraj ću citirati svog prijatelja Izeta Fazlinovića koji u jednoj epizodi kaže: „Dobro je biti normalan, al brate dosadno!“