Artistic soul

Ovo je tema o kojoj već jako dugo želim pisati jer čini velik dio mog života, ali i života ostalih osoba s invaliditetom. Riječ je o odnosu sa našim pomagačima odnosno fizioterapeutima/asistentima u nastavi/asistentima u svakodnevnom životu/psihoterapeutima/defektolozima i sl . Kroz život imao sam puno pomagača i svaki od njih mi je nekako urezan u sjećanje. Susretao sam razne profile ljudi i naučio mnogo toga o životu družeći se s njima. Iako sa nekima više ne radim i dandanas se družimo privatno i ti su ljudi postali  moji prijatelji sa kojima imam srdačan kontakt. Odnos na relaciji pomagač-osoba s invaliditetom u većini slučajeva, barem za mene, nije klasičan odnos poslodavac-šef, već je to u većini slučajeva prijateljski odnos iz kojeg obje strane mogu dosta toga naučiti. Mnogi moji bivši pomagači rekli su mi kako su narasli kao osobe družeći se sa mnom i to je bilo veliko iskustvo za njih. Ljudi koji nam pomažu radeći s nama su u većini slučajeva 200 posto ispravn

Nevjerojatno je koliko ljudi na Balkanu žele dokazati kako su baš ONI najveći domoljubi i nitko drugi osim njih ne izražava svoje domoljublje pravilno. Odlučio sam malo prokomentirati što za mene znači domoljublje i koliko se ono razlikuje   od ovog „tipičnog“ domoljublja. Kada je taj pojam u pitanju već sam njegov izgovor nam govori njegovo značenje, domoljublje=ljubiti dom. Kod nas se domoljublje ističe glasnim navijanjem kad naša država nastupa na sportskim smotrama, velikim zastavama na neki nacionalni praznik i naravno, političkim opredjeljenjem. Kada igra naša reprezentacija onda smo svi ujedinjeni i veliki pripadnici svoje nacije, a u svakodnevnom životu ne znamo upotrijebit to jedinstvo čak ni 5 metara od svog dvorišta. Da pojasnim: Ako vidimo da se   naš susjed strahovito muči rijetko tko će se naprezati pa mu ići pomoći, ali ćemo zato sjest na terasu, ispijat kavicu i gledat ga kak' se pati. Za mene je domoljublje nešto puno više od zastavice na retrovizoru. To je

Sigurno ste primijetili kako zadnjih mjesec-dva slabije pišem i rjeđe objavljujem sadržaje na stranici. Prije sam objavljivao jedan blog svaka tri-četiri dana, a sada sam negdje prije imao dva tjedna pauze između blogova i u zadnje vrijeme izbacujem jedan blog svakih 6-7 dana!   Trenutno sam se fokusirao na neke nove projekte i izazove isto vezane za umjetnost, te sam pomalo zapostavio blog, ali to naravno ne znači da se neću vratiti aktivnijem pisanju. Trenutno pripremam neke zanimljive i poučne intervjue za blog i nadam se da ću uspjet kontaktirat neke svjetski poznate face da daju ekskluzivan intervju za moj blog, ali zasad mi je to samo želja i projekt u razradi. Drugi razlog zbog kojeg slabije pišem je određena emotivno-psihička kriza kroz koju prolazim na privatnom planu i trenutno dosta razmišljam o svojoj budućnosti   i kontempliram o smislu života jer sam upao u blažu depresiju i nisam glavom 100% u svojim umjetničkim projektima, iako pomalo nešto radim, ali neću