Artistic soul

Svi mi imamo svoje strahove-netko manje, netko veće! Ljudi se obično boje zmija, paukova, kukaca, no ponekad se nađemo u situaciji da se ne bojimo živih bića, već onih stvari koje se događaju u   društvu! Prošao sam deset operacija, nebrojeno puno pregleda i sigurno bi ste pomislili kako sam jako hrabar, no nažalost i ja imam svoje strahove koji su jako veliki i teško se nosim s njima! Moj najveći strah je da ću jednog dana živjeti u društvu gdje vlada totalno jednoumlje, negativna anarhija, nepravda i zlo!  Nažalost, takav moj strah ima i pokriće, pogotovo ovdje na Balkanu! Neki dan sam shareao objavu u kojoj se navodi kako je splitski punker dobio godinu dana robije zbog jednog običnog grafita, a pravi kriminalci se šeću ulicama jer im nitko ne može ništa i zaštićeni su kao bijeli medvjedi. Neki od vas možda misle kako se ne trebam bojati takvog stanja u društvu jer ono je već došlo, ali ja se bojim kako će naša situacija postati još lošija! Čak i kada netko nešto pokuša pro

Sigurno ste primijetili kako sam jako ambiciozan za svoje godine, te jako puno razmišljam o uspjehu i kako ga ostvariti. Jednostavno, to sam ja, to je dio mene i ne mogu protiv toga. Ne mogu se zamisliti kako živim bez ambicija i kako nisam aktivan u raznim projektima kao što su recimo moj blog, snimanje pjesama ili volontiranje. Nije mi prihvatljivo sa 18 godina cijeli dan blejati u prazno bez ikakvih ideja jer kad ću zacrtavati ambicije ako ne sad? Moram postaviti svoje ambicije dok sam mlad, a ne kad budem imao 75 godina! Američki motivacijski govornik Eric Thomas jednom je rekao: Većina ljudi želi biti uspješna, ali ne zapravo već lažno! Ljudi se ne žele odricati za uspjeh nego se samo žele provoditi i biti cool! To je za njih uspjeh! Što se mene tiče mogu reći kako sam pozitivno hiperaktivan kada je u pitanju istraživanje jer stalo moram otkrivati nešto novo i usvajati nove informacije. Za sebe kažem kako sam istraživač bez granica! Hvala Bogu pa sam intelektualno zdrav

Jučer je naš proslavljeni boksač i bivši prvak Europe Željko Mavrović došao u Beli Manastir kako bi učenicima Prve srednje škole Beli Manastir održao predavanje o boksu i važnosti sporta i treninga u životu.   S njim je, također, došao i nažalost prerano umirovljeni hrvatski borac Mario Preskar! S guštom sam odslušao polusatno predavanje u kojem je Željko objasnio zbog čega je boks važan i koliko je on zapravo kompliciran, dok se nekim laicima čini izuzetno lagan.   Pojašnjavao nam je osnovu boksačkih tehnika i demonstrirao ih mladim dečkima koji treniraju u našem boksačkom klubu. Nakon predavanja uslijedilo je slikanje sa Željkom i Marijom. Pošto sam bio u prvom redu odlučio sam prvi prići Željku i upoznati se s njim. Čim me je ugledao pristojno me pozdravio, te čučnuo kraj mene. Pričao je sa mnom oko deset minuta i s velikom pažnjom upijao je svaku moju riječ. Posebno me je iznenadio svojom toplinom, pozitivnošću i produhovljenošću. Rekao je da jako dobro zna kako je živjeti s in