Upoznao sam Željka Mavrovića i Marija Preskara

Jučer je naš proslavljeni boksač i bivši prvak Europe Željko Mavrović došao u Beli Manastir kako bi učenicima Prve srednje škole Beli Manastir održao predavanje o boksu i važnosti sporta i treninga u životu.  S njim je, također, došao i nažalost prerano umirovljeni hrvatski borac Mario Preskar! S guštom sam odslušao polusatno predavanje u kojem je Željko objasnio zbog čega je boks važan i koliko je on zapravo kompliciran, dok se nekim laicima čini izuzetno lagan.  Pojašnjavao nam je osnovu boksačkih tehnika i demonstrirao ih mladim dečkima koji treniraju u našem boksačkom klubu. Nakon predavanja uslijedilo je slikanje sa Željkom i Marijom. Pošto sam bio u prvom redu odlučio sam prvi prići Željku i upoznati se s njim. Čim me je ugledao pristojno me pozdravio, te čučnuo kraj mene. Pričao je sa mnom oko deset minuta i s velikom pažnjom upijao je svaku moju riječ. Posebno me je iznenadio svojom toplinom, pozitivnošću i produhovljenošću. Rekao je da jako dobro zna kako je živjeti s invaliditetom i potpuno me razumije jer njegova šesnaestogodišnja kćer je prikovana za krevet od svoje druge godine i u puno je gorem stanju nego ja. Također, naglasio je kako se ne smijem predati i moram se posvetiti svom obrazovanju i duhovnom životu jer ono bitno se ne vidi golim okom i pohranjeno je duboko u ljudskoj duši. Rekao mi je kako je čitanje jako važno za duhovnost čovjeka i otkrivanje unutarnje dinamike. Odgovorio sam kako jako puno promišljam u životu i tražim svoj duhovni mir čitajući i baveći se raznim kreativnim stvarima. Spomenuo sam mu kako sam prošao deset operacija, te kako sam zadnju proživio u lipnju prošle godine kada sam operirao kralježnicu. Zatim sam još nabrojao neke svoje operacije i to je Željka posebno impresioniralo. Jako mi se dojmio ovaj susret sa našim šampionom jer znate koliko cijenim produhovljene i osjećajne ljude bez obzira čime se bave i koliko su uspješni u tome. Željko je možda i najtoplija osoba od svih sportaša koje sam upoznao, a ima ih sigurno dvadeset. Zaželio mi je sve najbolje i pogladio me po glavi.

 Zatim sam se slikao sa Marijom Preskarom, te smo porazgovarali o njegovom naprasnom umirovljenju. Rekao sam kako se sjećam njegove zadnje borbe u karijeri s Ukrajincem Maksimom Pedjurom koja je ujedno bila i njegova najnapetija borba. (Sažetak iste pogledajte na ovom LINKU). Nakon tog meča se onesvijestio, te je još danima imao epileptične napade i osjetio je razne posljedice zbog boksa. Natuknuo je kako se meča sa Pedjurom uopće ne sjeća od treće runde pa nadalje. Zaželio sam mu sve najbolje u radu u našem boksačkom savezu i puno uspjeha sa mladim borcima. Prokomentirali smo i aktualnu boksačku scenu, te je spomenuo kako će i, on uz Željka uskoro biti stalni suradnik na RTL-u, dok je dosad bio samo povremeno tamo.

 Jako me je razveselio ovaj susret sa Željkom i Marijom, ne samo jer su uspješni boksači, već su i jako pametni ljudi, te ruše narodske površne predrasude o boksačima kao o priglupim i neobrazovanim agresivcima. Nadam se kako će se u Belom Manastiru održati još predavanja uspješnih ljudi jer me takve stvari posebno inspiriraju u ostvarenju mojih postignuća.