Prosječni balkanac #3: Na dan utakmice
Na dan utakmice prosječni balkanac ustaje oko 9:30 i standardno smaže jedno pivo
za doručak, a usput malo prelista novine gdje novinari (ili novinari u pokušaju)
analiziraju našu i protivničku momčad.
Nakon prelistavanja novina naš junak odlazi do kafića gdje se sastaje sa još
par svojih prijatelja i zajedno sa njima diskutira o današnjoj utakmici. Od
silnog diskutiranja osušilo im se grlo pa je svatko od njih morao popiti još
dva piva. (ah, jadni!)
Naša družina diskutira otprilike do 12:30 kada svatko od njih ide svojim robinj…ovaj
suprugama na ručak! Nakon ručka naš prosječni balkanac malo odspava. Spava
otprilike do 14:30. Tada na televiziji odgleda nešto nevezano za nogomet, a
vezano za politiku. Nakon toga malo skokne do kladare odigrati koji listić. Na
listiću ima svega i svačega, Od NBA-a, preko druge njemačke nogometne lige, pa
sve do čileanskog bejzbola. U kladionici sretne svoga kuma i pomaže mu sastavit
listić. (Čemu služe prijatelji!) Potom, zajedno sa kumom, ide na kavicu kako bi
se nagradio jer je izvrsno složio listić.
Kada dođe na kavicu predomisli se i naruči pivicu. Uz dvije
pivice njih dvojica vrše detaljnu
analizu prošlotjednih utakmica i zbrajaju gubitke na kladari (Jebiga, kad su
sve pare stavili na Liverpool protiv Swansea).
Prije tekme balkanac na Fejzbuk stavlja neki motivacijski status ili
neku navijačku pjesmu. Nakon toga prosječni balkanac odlazi kući gledati
dnevnik, a poslije dnevnika slijedi taj sudbonosni dugo iščekivani, povijesni
trenutak koji se dešava svaki put kad igra reprezentacija.
U prvim minutama utakmice komentira kako smo mi ovdje
favoriti (ili što bi rekao Niko i njegov brat Robert također: FAFORITI.)
Kada sudac donese prvu diskutabilnu odluku ovaj poludi do
krajnjih granica svojih mogućnosti! Psuje mu majku, oca, strinu, strica, tetku,
tetka, ženu i kućne ljubimce. Žena ga mora smirivati, ali usput i ona skoro
pobere batine. U prvih dvadesetak minuta protivnik dominira, a naš prosječni
balkanac je na rubu srčanog udara. Sjedi ispred TV-a i viče: Daj meni da vodim
reprezentaciju, ovo ništa ne valja! Igračima viče: Kakvi ste vi idioti! Sram
vas bilo! U 22. minuti govori: „Dosta sam gledao, nemam živaca!“, gasi
televizor, a nakon 10 sekundi ponovo pali televizor. Kada vidi da našoj reprezentaciji nema pomoći
prebaci na tursku seriju. Tada saznaje da je Fatma ostavila Kerima i otišla sa
Džihanom. Serija dolazi do svog vrhunca kada Kerim saznaje da je Džihan mafijaš
koji ga je pokušao ubiti u prošlosti, Fatma to ne zna, ali Fatmina sestra
Senada to zna i zna da Fatma to ne zna! Tada nekako pokušava dođi do Fatme, a
onda nastupe reklame! (Komercijalne televizije, jebiga!) Balkanac prebacuje na
utakmicu i vidi da naša reprezentacija na poluvremenu gubi 0:1! Zatim govori:
„Kako su se samo tako srozali, čista sramota!“ Stavlja status na fejz gdje im
psuje familiju i govori kako ih danas zadnji put prati! Počinje drugo
poluvrijeme. Naša reprezentacija žestoko napada, ali lopta ne ide u gol! Na svaku
promašenu priliku naš Balkanac opsuje čitavi kalendar svoje vjere (ovisi je li
Katolik, pravoslavac ili musliman). Ponovo ostaje bez živaca i prebacuje na
tursku seriju. Gokhan se nešto posvađao sa Džihanom oko Fatme, ali balkancu
nije jasno zašto. Fikreta saznaje da joj je majka živa i nakon 20 godina želi
ju ponovo vidjeti. Onda nastupe reklame! (Komercijalne televizije, opet!)
Balkanac šalta kanale i usput malo baci oko na novu epizodu nekog političkog
magazina i opsuje majku čitavoj političkoj sceni!
Zatim ponovo prebacuje na utakmicu i saznaje da je naša
reprezentacija preokrenula rezultat na 2:1! Veseli se do krajnjih granica
svojih mogućnosti! Ljubi ženu, ljubi, sina, ljubi kćerku, ljubi psa, mačku,
papagaja i naposljetku televizor! Govori: Znao sam, to su naši! Hajdeee! Briše
status sa Fejza. Utakmica tada postaje dosadna, pa se ovaj ponovno odlučuje
prebaciti na tursku seriju. Fikreta se sastaje s majkom i odvodi je kući, Fatma
se odlučila na samoubojstvo jer ju je Džihan ostavio, a Gokhan ju iskoristio na
jednu noć. Kada turska sapunica završi balkanac prebacuje na utakmicu i vidi da
je dosuđen penal za protivničku reprezentaciju. Naš golman brani to, no lopta
se odbija do protivničkog igrača koji poentira za 2:2! ŠOK! Naš junak tada se
valja po podu od tuge, plače, udara glavom o zid, razbija čaše, šuta psa, šuta
ženu, a skoro i televizor! Govori: Di ste vi bili u ratu mafijo?! Što je ovo?!
Nama je ovaj komunistički sudija presudio, sram ga biti može! Puj!!! Utakmica
završava 2:2, a ovaj i dalje ne može prežaliti ispuštenu pobjedu u zadnjim
minutama utakmice. Govori si u bradu: Kakav horor, braćo draga! Moram popit
jedan xanax! Nakon popijenog xanaxa sprema se u pidžamu i odlazi na spavanje.
Dva sata se vrzma po krevetu i razmišlja o nogometu, a onda napokon tiho utone
u san i sanja o tome kako smo pobijedili i kako komunistički sudija gori u
paklu.
Primjedbe
Objavi komentar