Prosječni balkanac #4: Roštiljada

Prosječni balkanac roštiljadu najčešće dogovara u subotu, te poziva svoje kumove na istu. Od ranog jutra psuje sve živo i mrtvo jer je baš njega zapalo da organizira roštiljadu (a prošli tjedan se sam javio za organizaciju. Kaže: Ma neće meni biti teško, ma kakvi). Kada se njegova žena ustane na dan roštiljade balkanac počne glumiti predinfarktno stanje i naređuje ženi da ode u trgovinu umjesto njega. Kaže: Hajd ženo ti, meni se već sveti Petar obraća. Nakon što se njegova žena vrati iz kupovine kreće pripremanje roštilja. Bukvalno ništa nije pod kontrolom, potpuno dolazi do izražaja smotanost balkanca. Dok njegova žena sasvim normalno pripravlja salatu naš junak se bori sa mesom i ne zna što bi napravio s istim. U tom trenutku u pomoć dolazi njegov kum. Balkanac govori kako je sve pod kontrolom, no kum ubrzo uviđa kako se ne zna ko pije, a ko plaća i želi pomoći, ali balkanac ne da i ne da. Govori: „Dok sam ja održavao roštiljade ti se nisi ni rodio!“, a ustvari je kum stariji dvije godine od našeg junaka. Nakon toga na roštilj dolazi i kumova obitelj, a roštilj još ni izbliza nije gotov. Kum i balkanac se skoro pobiju, a kumova obitelj gleda i ne može vjerovati. Kada kum i balkanac nekako zgotove roštilj vrijeme je za jelo. Prosječni balkanac uvjerljivo je najnekulturniji za stolom. Neprestanom mljacka, podriguje, uzima abnormalne količine mesa djeci ispred nosa. Njegovoj ženi je toliko neugodno da se to ne može sročiti u jednu rečenicu. Nakon obroka balkanac i njegov kum uz dva piva diskutiraju o svojoj prošlosti, žene razmjenjuju recepte, a djeca se igraju žmire. Problem nastane kada kum počne prebacivati balkancu gdje je ovaj bio devedesetprve. Balkanac se jako razjari i u sekundi izbaci svoje goste iz kuće. Naravno, tada slijedi svađa između balkanca i njegove žene. Dan se završi tako da balkanac spava na kauču, dok žena spava u spavaćoj sobi.