Kako je sve počelo?

4. studenog 2017. pokrenuo sam ovaj blog kojeg svakodnevno prati cca. 100-200 ljudi, no malotko zna kada i kako sam uopće počeo pisati i zanimati se za umjetnost.

Imao sam 11-12 godina kada sam prisustvovao jednom od rođendana moje sestrične, tamo sam se susreo sa rođakom kojeg nisam vidio jako dugo vremena. Kroz opušteni small talk saznao sam za njegov neobični hobbie-pisanje scenarija. To me veoma zaintrigiralo ,a pošto sam tada gledao uglavnom hrvatske sitcome  poželio sam se baviti pisanjem scenarija, te sam stvoriti svoju humorističnu seriju.  Moja prva scenaristička dijela zvala su se vječni vikendaši. Radnja je bila fokusirana na maloj ekipi iz kvarta, dva brata i njihova dva prijatelja. Scenariji  Vječnih vikendaša su, nažalost, zauvijek izgubljeni jer su se nalazili na laptopu koji se pokvario još prije 4-5 godina. U petom ili šestom razredu sve sam više počinjao slušati alternativnu glazbu. Moj najdraži bend bilo je i ostalo zabranjeno pušenje. Kada sam prvi put ugledao pjevača Neleta ostao sam zapanjen njegovom karizmom i smislom za humor. Otprilike  negdje u šestom razredu sam otkrio danas svoju  najdražu humorističnu emisiju-Top listu nadrealista! Skečevi iz te emisije dovodili su me do enormnih količina smjeha i iz temelja su promijenili moj smisao za humor i pristup komediji.  Uživao sam gledajući Đurine kućne čarolije, Paritzanske vijesti, Skrivenu kameru i mnoge druge skečeve. Bezobzira što sam ih gledao 100 puta i danas se nasmijem samo kada pomislim na nadrealiste.

 Kako su godine prolazile sve sam više gledao Neletove intervjue i počeo sam uviđati sa kojim se njegovim stavovima slažem, a sa kojima ne. Mogu reći da mi se posebno sviđa njegovo tumačenje situacije na estradnoj sceni dok se u političkim stavovima ipak donekle ne slažemo, iako i u tim stavovima ima dijelova koji su barem djelomično dobri. Nele je moj idol ne samo zbog sjajne umjetničke karijere, već i zbog  njegove elokvencije i bogatog rječnika., te velikog znanja o općoj kulturi. Godine prolaze, a ja sve više postajem alternativac, ne samo po glazbenom ukusu, već i po pogledu na svijet. Za vrijeme sedmog razreda pisao sam punk tekstove, ali nikako nisam uspio oformiti band. Paralelno uz punk slušao sam i Hip-hop (Edu Maajku, Tramovce, Frenkieja, MC Rimu, Elemental i dr). Od svih njih najdraži su mi bili Rima (zbog svog stanja jer također ima cerebralnu paralizu kao ja) i Edo (ponajviše zbog političkog stava). Skontao sam da mi pisanje rap pjesmama ide jako dobro, te sam se bolje posvetio tom hobbieju. Na prijelazu iz sedmog u osmi razred zavolio sam još jednog velikog umjetnika, Ramba Amadeusa. Osvojio me je svojim izjavama o politici i socijalnom stanju na Balkanu.  U osmom razredu sam se učlanio u školsku sekciju pisaca koju je vodila naša draga knjižničarka Darija Klaričić Veg  gdje sam prezentirao svoje priče i radove. Usudim se reći da je, tijekom svih tih godina, moj stil pisanja i smisao za humor dosta evoluirao, a ta evolucija još nije gotova pošto ja non-stop radim na svom  humoru i stalno ga nadograđujem nekim novim elementima. Na početku srednje škole kao da je netko stisnuo nekakav gumb i dao mi još veću dozu elokvencije, motivacije i volje. Želio sam biti još bolji u pisanju pjesama i priča. Hip-hop je za mene postao način života, pisao sam po 6-7 tekstova dnevno jer sam se preko njih rješavao kompleksa manje vrijednosti od kojega sam bolovao ponajviše zbog moje invalidnosti. U prosincu 2016. sam napisao pjesmu „Junačko srce“, te sam je odmah želio snimiti. U srpnju 2017. upoznao sam, danas već mog dragog prijatelja, MC Rimu. Bio je izuzetno srdačan prema meni i hvala mu od srca što mi je pomogao da snimim svoju prvu pjesmu i ostvarim dječačke snove. Ne planiram stati na ovome, u glavi imam doista puno projekata, ali ih sada treba realizirati. Preko ljeta bih želio snimiti album, a tu je i kazališna predstava o mom životu za koju, već naveliko, pišem scenarij. Bezobzira na to što bolujem od skolioze i što me uskoro čeka operacija osjećam da mi je ovo jedno od najboljih razdoblja u životu, upravo zbog ciljeva koje sam počeo munjevito brzo ostvarivati. Nadam se da je ovo samo početak i da će moj umjetnički angažman što duže potrajati, te da ću ostvariti barem dio svojih snova.