Naše školstvo

Za većinu ljudi škola je najljepše razdoblje života, zbog bezbrižnosti koju su tada osjetili, te se nisu morali brinuti o ozbiljnim stvarima. U školskim danima psiha čovjeka se formira i tada je na njega najlakše utjecati, a škole to jako dobro znaju. Živimo u sistemu gdje se nema vremena posvetiti djetetu individualno kako bi otkrili njegove talente, već je svako dijete prisiljeno učiti iste stvari što je užasno kontraproduktivno jer nismo svi isti. Škole u kontekstu ovog sistema veoma zatiru individualizam kod djece i time nam već tada dok smo mali poručuju da individualac sa svojom idejom rijetko kad nailazi na razumijevanje većine. U školama na Balkanu sve se dosta toga radi  robotski (moraš nabubat nešto bezobzira jesu li ti definicije toga ustvari jasne) to je još jedna velika greška jer ukoliko nismo dovoljno ispraksirani već samo nafilovani definicijama kada izađemo iz škole većinu toga možete objesiti mačku o rep. Praksa je majka uspjeha, ali ljudi  Ponekad mi se čini kako je škola instrument vlasti kojim ista želi vršiti indoktrinaciju nad mladim ljudima koji, nažalost, ništa ne pitaju i uzimaju sve zdravo za gotovo. Mladima je lako nametnuti mišljenje jer su neiskusni u životu, a škole upravo to rade. U takvom sistemu, naravno, postoje i svijetli primjeri jer ništa nije crno niti bijelo, ali kada gledam širu sliku dođem do zaključka da školski sistemi na Balkanu imaju puno previše rupa i one samo sputavaju djecu na putu ka boljoj budućnosti. Frustrirajuće je kako svi to znaju i, u isto vrijeme, svi to prešućuju. Nadalje, mislim da profesori u ex Yu zemljama nisu dovoljno cijenjeni, oni bi trebali biti uzori djeci, ali umjesto toga uzori su starlete iz realitya, ponajviše zbog sjebanog balkanskog mentalnog sklopa, djeca se vode onom „zašto bih završio fakultet kad mogu doći u reality i biti popularan.“  Cilj ovog bloga nije klasično tinejdžersko govorkanje protiv škole, već detektiranje gorućeg problema. Odlučio sam se napisati blog o ovome jer godinama idem u školu, a što više učim i bubam napamet osjećam se nespremniji za pravi život koji me čeka nakon škole umjesto da bude obratno. Poenta škole je da nas pripremi za život, no umjesto toga mi dobivamo more informacija u kojima smo se već davno izgubili. Na kraju bih zaključio da je škola važna, no da bi uspjeli u životu ne smijemo se nužno oslanjati na nju nego nam je potrebno dosta životnog iskustva i snalažljivosti, te znanja kojeg ne znaju knjige.