Osvrt na operaciju kralježnice

Jučer sam, napokon, nakon 15 dana provedenih u zagrebačkoj bolnici Arithera, stigao kući. Uoči operacije bio sam jako nervozan jer sam znao da me čeka put u nepoznato i da neće biti lako. Prva dva dana nakon operacije proveo sam na intenzivnom odjelu, imao sam strašne bolove i mislio sam kako ću poludjeti, nisam se mogao niti samostalno okretati već sam stalno morao tražiti pomoć sestara. Triježnjenje od anestezije je bilo vrlo teško, bilo mi je mučno i povraćao sam dva puta. Molio sam Boga da se što prije vratim u sobu jer sam tamo ipak bio nekako opušteniji zbog ljepše atmosfere. Kada sam se, treći dan, vratio u sobu konačno sam se malo psihički oporavio i napokon sam normalno mogao jesti, iako je i dalje bilo jako teško. Često sam razmišljao: Što je meni ovo trebalo? Zašto smo se odlučili na ovo? i slične stvari, ali ipak više nije bilo povratka. Jako me je boljelo, no sva sreća pa sam uz sebe imao prvoklasni tim liječnika, tehničara i sestara i svima im se od srca zahvaljujem na velikoj brizi. Kako to obično, kod mene, biva gotovo ništa ne može proći kako je na početku planirano, pa tako ni operacija.  Šesti dan nakon prve operacije dobio sam temperaturu 39,5 jer mi je prilikom širenja rebara zrak iz vanjskog prostora ušao u tijelo i zbog toga nisam mogao dobro disati, a plus toga otkrivena je i manja upala na rani tako da sam ponovo operiran i između rebara mi je ugrađen dren pomoću kojeg sam mogao normalnije disati. Dren je na vrhu imao iglu koja je bila zabijena u rebra.  Imao sam ga sedam dana i to je bio pravi pakao, takve bolove ne bih poželio nikome. Nakon druge operacije potpuno sam psihički potonuo jer sam već osjetio da sam pred vratima pobjede, bilo je pitanje trenutka kada ću kući, ali sudbina je htjela drugačije. Tjedan dana se nisam mogao okretati na desni bok zbog drena i igle, ali hvala Bogu i to sam izdržao. Osoblje na klinici je bilo jako pozitivno, nikada niti u jednoj bolnici nisam vidio tako sretan i veseo kolektiv. Mislim da je, upravo, ta pozitiva tajna njihova uspjeha. Sada kada je sve iza mene želim se malo odmoriti i opustiti, te  proslaviti ovu veliku životnu pobjedu. Konačno više nema skolioze koja me je toliko godina sputavala. Leđa i dalje bole, ali vrijeme će učiniti svoje i vjerujem da ću se brzo priviknuti na novi oblik kralježnice.

Ovim putem bih se zahvalio svima na prelijepim porukama podrške koje su me gurale naprijed kada sam mislio da više ne mogu.

HVALA VAM, SVE VAS VOLIM!