Kako prigrliti samog sebe
U
prethodnim tekstovima pisao sam o svom teškom djetinjstvu, borbi s invalidnošću
i prijeziru prema samom sebi. Svatko tko je čitao te blogove mogao je vidjeti
da je jedan od mojih najtežih životnih zadataka bio prihvatiti sebe kakav jesam
i dobro se nositi s tim. U 21. stoljeću sve se više ljudi bori sa depresijom i
napadima panike zbog raznih nedaća u svom životu koje ne umiju prebroditi. Hoću
reći da se sa neprihvaćanjem sebe ne bore samo djeca s teškoćama u razvoju i
osobe s invaliditetom, već i ljudi koji izvana izgledaju zdravo, a iznutra
imaju ogromne, nepremostive duševne probleme.
Rješavanje vlastitih problema jest dugotrajan proces koji može trajati i po nekoliko godina, ali na kraju je jedino bitno da vi pobijedite svoje probleme. Ukoliko niste zadovoljni sami sa sobom počnite raditi na sebi, ali za početak nemojte si postavljati previsoke ciljeve želeći napraviti naglu radikalnu promjenu, ona će doći s vremenom ukoliko pustite stvari neka idu postepeno svojim tokom. Primjer: Sa petnaest godina obolio sam od anksioznog poremećaja koji me je skoro dotukao! Bio sam izgubljen i pio sam razne anksiolitike i antidepresive. Čekale su me tri operacije koje sam uspješno pretrpio, no nakon toga došao je novi val problema. Suočio sam se sa teškom skoliozom, a otežavajuća okolnost bila je neprihvaćenost u školi, ali i to sam prošao. Kada sam krenuo u srednju čekala me još jedna humanitarna akcija, a potom i operacija. Nakon svega sada konačno mogu živjeti mirnim životom bez drama i neizvjesnosti. Svjestan sam da možda nikad neću biti potpuno zdrav, no pomirio sam se s tim. Možda mi nije bilo suđeno da postanem drugi Gerrard, Petrović ili Tyson, ali ne vrijedi se zbog toga živcirati jer i dalje znam da, kao i svatko drugi, imam neke autentične kvalitete koje drugi ljudi ne posjeduju. Isto važi i za vas, znam da vam nije lako, ali život je samo jedan i propuštene prilike u životu vam se neće vratiti, zato ne trošite svoje dragocjeno vrijeme na očajavanje. Kada hodate kroz oluju držite glavu gore visoko i ne bojte se mraka jer na kraju oluje je zlatno nebo
Rješavanje vlastitih problema jest dugotrajan proces koji može trajati i po nekoliko godina, ali na kraju je jedino bitno da vi pobijedite svoje probleme. Ukoliko niste zadovoljni sami sa sobom počnite raditi na sebi, ali za početak nemojte si postavljati previsoke ciljeve želeći napraviti naglu radikalnu promjenu, ona će doći s vremenom ukoliko pustite stvari neka idu postepeno svojim tokom. Primjer: Sa petnaest godina obolio sam od anksioznog poremećaja koji me je skoro dotukao! Bio sam izgubljen i pio sam razne anksiolitike i antidepresive. Čekale su me tri operacije koje sam uspješno pretrpio, no nakon toga došao je novi val problema. Suočio sam se sa teškom skoliozom, a otežavajuća okolnost bila je neprihvaćenost u školi, ali i to sam prošao. Kada sam krenuo u srednju čekala me još jedna humanitarna akcija, a potom i operacija. Nakon svega sada konačno mogu živjeti mirnim životom bez drama i neizvjesnosti. Svjestan sam da možda nikad neću biti potpuno zdrav, no pomirio sam se s tim. Možda mi nije bilo suđeno da postanem drugi Gerrard, Petrović ili Tyson, ali ne vrijedi se zbog toga živcirati jer i dalje znam da, kao i svatko drugi, imam neke autentične kvalitete koje drugi ljudi ne posjeduju. Isto važi i za vas, znam da vam nije lako, ali život je samo jedan i propuštene prilike u životu vam se neće vratiti, zato ne trošite svoje dragocjeno vrijeme na očajavanje. Kada hodate kroz oluju držite glavu gore visoko i ne bojte se mraka jer na kraju oluje je zlatno nebo
Primjedbe
Objavi komentar