Sačuvajte dijete u sebi

5. studenog ove godine napunit ću osamnaest godina i moje će djetinjstvo i službeno završiti. Zadnjih mjeseci iz neobjašnjivih razloga imam flashbackove na dane kad sam bio mali!

Stvorio sam  neku čudnu naviku gledanja crtića iz mojeg djetinjstva kako bih se prisjetio nekih lijepih trenutaka. Svaki čovjek bi u životu trebao zadržati neke vrijednosti iz dječjeg doba. Klinci su neiskvareni i  dok su još jako mali imaju ogromnu ljubav za sve nas. Kada odrastemo svi nekako zaboravimo širiti tu ljubav, ali najčešće ne našom krivnjom, već nas život prisili da se uozbiljimo i brzo odrastemo.  S vremena na vrijeme moramo se malo rasteretiti i osloboditi to dijete u sebi bezobzira koliko godina imamo!  Djeca su, zapravo, vrlo jednostavna jer ih vesele sitnice u životu. Sjećam se, kad sam bio klinac, strašno su me veselile čak i obične sličice za nogometni album. S vremena na vrijeme treba se malo prisjetiti djetinjstva. Naravno, biti odrastao i zreo čovjek je odgovoran zadatak i NIPOŠTO ne treba bježati od toga, ali treba ponekad pokazati i svoju meku stranu koliko god nam bilo teško. Mnogi od nas mrze posao koji rade i teško im je, ni meni nije baš super ići u školu, pogotovo jer se opterećujem što će biti poslije i hoću li moći studirati kako bih jednog dana imao dostojanstven život, ali to ne znači da moram biti ljut na cijeli svijet zbog toga. Danas je takvo vrijeme u kojem čovjek naprosto ne zna kako biti sretan jer je pritisak prevelik. Osjetio sam nešto takvo na svojoj koži jer sam do pred koji mjesec bolovao od strašne skolioze i bio sam zaista pod velikim pritiskom. Sada kada je to sve gotovo konačno mogu pustiti to dijete u meni da bude nakratko veselo i razigrano. Ono što vam želim reći jest sljedeće: Svatko od nas se ponekad treba opustiti i bar na kratko pustiti to dijete van inače će ga depresija ubiti i psihički, a onda na posljetku i fizički!