21. stoljeće

Rođen sam 5. 11. 2000. godine, na samom prijelazu iz dvadesetog u dvadeset i prvo stoljeće. U stoljeću od kojeg smo se tada polako opraštali bilo je puno kulturnih pokreta i zaista previše ratova. Danas živimo u dvadeset i prvom stoljeću. Napredujemo u tehnološkom smislu, no sve više nazadujemo u onom puno bitnijem-ljudskom.  Mnogi me pitaju zašto se ne uklapam u društvo 21 stoljeća. Možda zato što mi se vrijednosti 20. stoljeća čine ispravnije, iako je i tada bilo puno groznih stvari! U današnje vrijeme svi se hvale kako su moderni, u trendu i IN. Žele se dokazivati na internetu natječući se tko ima više lajkova na Instagramu. Djeca 21. stoljeća me ne shvaćaju upravo zato jer im nisam sličan. U mojoj ekipi ima mjesta i za siromašne i za bogate, i ljevičare i za desničare, i za zaposlene i za nezaposlene, dok današnja djeca u ekipu primaju samo vršnjake koji su željni dokazivanja i nekog plastičnog i neprirodnog cooliranja  20. stoljeće mi se, nekako, s ove povijesne distance .  više sviđa i bolje ga razumijem jer je tada bilo više potrebe za izražavanjem svoga mišljenja, dok danas vlada samo potreba za shoppingom i pokazivanjem svoje imućnosti. Ja sam navikao živjeti samozatajnim životom gdje nemam potrebu glumiti da sam nešto što nisam. Uživam u malim stvarima i ne trebam puno. Uživam u otvorenom komuniciranju i povezivanju s ljudima, dok većina stječe neke imaginarne net prijatelje! Čini mi se da u ovom stoljeću više nema ni pravih ljubavi i zaljubljenosti, već se mladi danas zaljubljuju u bankovni račun svog partnera. Danas je sve izgubilo nekakvu slast i postalo je plastično, a mi smo i dalje uvjereni da nam je bolje. Ne želim biti neka baba koja će govoriti: E djeco draga bilo je bolje četrdesedme, već želim samo reći da bi trebali spustiti loptu na zemlju i uživati u malim stvarima neopterećeni jesmo li fensi, moderni ili IN! Pa ono, jebe mi se za trend! Uživati ću u druženju sa svojim prijateljima pijuckajući pivo baš kao što se to nekad radilo, a ne oblokavati se i slikati se za instagram misleći da sam faca. Naravno da i ja koristim tehnologiju, ali koristim ju na kritički način jer bi inače, po definiciji Ramba Amadeusa, bio zaražen virusom turbofolka i trending groznice koja nastupa uslijed nekritičke upotrebe tehnologije! Neću generalizirati i reći da su svi ljudi koji imaju društvene mreže potpuni promašaj, ali ću reći to za one ljude koji su OVISNI o društvenim mrežama i pomodnosti. Npr. ja sto puta više volim otići u Gradski vrt i  na zraku pogledati utakmicu nego isto to napraviti na tabletu.  Također, to je običaj koji izumire. Sve manje svijeta dolazi na stadione družiti se, dok su u 20. stoljeću očevi sinove redovno vodili na stadione subotom popodne. Za kraj napravio rezime i kratko rekao da se ne snalazim u 21. stoljeću jer se više volim družiti sa prijateljima uživo i veseliti se malim stvarima, a to su nažalost običaji koji polako, ali sigurno u ovom vremenu izumiru.