Jurica Galić Juka: Internet huliganima bi bilo bolje početi čitati i širiti vidike! (INTERVJU)

Jurica Galić Juka je splitski putopisac, pustolov  fotograf, pisac i nekadšnji istaknuti član Torcide rođen 1976. Do sada je bio na mnogo mjesta, a još ih više planira posjetiti. Imao sam čast intervjuirati ga i porazgovarati s njim o raznim temama.

Juka, prije svega hvala na izdvojenom vremenu za ovaj intervju. Jedno uvodno pitanje: Kako si? Čime se baviš u posljednje vrijeme?
-Hvala na pitanju, dobro sam! Fotografiram, putujem i pišem! Uskoro se spremam ići u Indiju!

Počnimo  intervju od tvog djetinjstva, znam da si kao dijete bio jako inteligentan, zanimala te biologija, čitanje, religija, znao si latinske nazive životinja i još štošta. Odakle ti takva želja i „glad“ za znanjem u tako ranoj dobi? Koju si knjigu najviše volio u toj dobi?

- Ne bih znao. Oduvijek sam imao glad za znanjem. Prva knjiga je bila enciklopedija „Svijet oko nas“, da bi se nastavilo sa Brehmom, Danikenom...

 Sa 13-14 godina si postao član Torcide i aktivno si krenuo na tekme Hajduka. Tko ili što te je ponukalo da prvi put odeš na sjever, na gostovanje i zapališ prvu baklju? Starija ekipa, klapa iz škole ili nešto treće? Jesi li usporedno s tim išao na tekme KK Splita?

- Na utakmice sam krenuo kao i sva djeca u Splitu. Promatrajući odrasle u ulici, poželio sam i ja biti to što i oni. Prvi put na sjever otišao sam s 12 godina, a na prvo gostovanje s 13. pratio sam tadašnju Jugoplastiku i navijao za nju uz televiziju, ali rijetko u dvorani. Klasični nogometni navijač.

 Vremenom si napredovao u navijačkoj hijerarhiji i išao si na mnoga gostovanja.  S takvih putovanja uvijek ima zanimljivih priča. Molim te ispričaj neku smiješnu anegdotu koje se uvijek sjetiš i dobro se nasmiješ.

- Zanimljivo je bilo u Rumunjskoj, kada smo došli u Transilvaniju, pred „Drakulin dvorac“. Vozač autobusa nas je naivno (i rasistički) upozorio da ispred dvorca pazimo na novčanike, budući da su svi trgovci Romi. Nakon pola sata su Romi zvali policiju da su ih Hrvati opljačkali. Nije za pohvaliti se, niti sa današnjom svijesti opravdavam taj čin, ali je svakako za zamisliti se.
 

 Bio si na mnogim stadionima Europe i svijeta, koji od njih su ti se posebno svidjeli?

- Često sam bio na stadionima, a da nisam znao ni tko igra (smijeh). Najviše su me dojmili Camp Nou i Bombonera.

 Danas u ovoj new school generaciji navijača ima svakakvih klinaca. Što bi poručio ovim tzv. navijačkimi internet vojskama koje se busaju u prsa bez pokrića?

- Više raditi na sebi. Kada kažem raditi na sebi ne mislim da idu u teretanu ili kickboxing, iako je i održavanje tijela super, već mislim da trebaju više čitati, obrazovati se i putovati da prošire vidike.

 Okrenimo se malo ovom putopisnom i avanturističkom djelu.  Kada si prvi put pisao o svojim putovanjima i što te je potaklo na taj korak?

- Odavno sam imao želju putovati, ali nisam znao kako. Pisati sam počeo kada sam i proputovao ozbiljnije, profesionalnije. Backpackerski. Znači 2013. godine. Moji putopisi se mogu pročitati na mojoj web stranici www.themladichi.com.

 Prošao si pola planete, koje destinacije ti se posebno sviđaju? Na kojoj destinaciji još nisi bio, a htio bi ju posjetiti? Zašto si očaran baš tim mjestom?

- Južnu Ameriku obožavam, a Azija je, posebno zbog miroljubivog budizma – najsigurnija i najlakša za putovanja. Najviše me dojmio Uskršnji otok u Čileu, te jedna od najvećih špilja svijeta Hang En. Velika mi je želja obići Amazonu i Papuu Novu Gvineju zbog prirode i posljednjih nekontaminiranih naroda.

 Upoznao si hrpu ljudi putujući, vidio si svakakve narode, možeš li se sjetiti nekog posebnog, živopisnog lika kojeg si upoznao na putovanjima i ostao pozitivno iznenađen njime?

- Najviše me dojmio Splićanin Aljoša Vrdoljak, kojeg sam upoznao u Rumunjskoj. Čovjek opsjednut samoodrživim imanjem i životnim filozofijama. Savjetovao nas je na kraju: „Dico, u životu tribate paziti na tri stvari. Da imate najskuplji krevet, najbolje cipele i da se budite bez sata. Ma sat bacite iz kuće ća, kvragu!“.

 Veliki si prijatelj našeg putopisca Vedrana Bađuna, kako ste se upoznali? Jeste li putovali negdje zajedno? Jeste li u kontaktu?

- Ja i Vedran Bađun smo relativno novi prijatelji. Upoznao nas je prije dvije godine zajednički prijatelj šjor Neno Bulović. Od tada smo stalno u kontaktu. Nismo putovali zajedno, ali to čuvamo jedan dan za posebnu poslasticu.

 Planiraš izdati knjigu koja govori o tvom odrastanju i Splitu u tom vremenu. Po čemu je baš to vrijeme bilo specifično i jedinstveno?

- Kako ne bi bilo? Vrijeme između Jugoslavije i Hrvatske, rata i mira, socijalizma i kapitalizma, analognog i digitalnog doba.. Mogao bi taj niz nastavljati do sutra. Nikad niti jedna generacija u povijesti čovječanstva nije i niti će biti na tolikoj povijesnoj i tehnološkoj prekretnici.

 Što bi poručio mladima koji žele putovati, a možda se muče s nekim preduvjetima ili ne znaju kako započeti tu avanturu?

- Samo krenite. Fanatično. Ako vjerujete u cilj, naći čete način. Ja sam za prvo putovanje molio pomoć, a danas ona dolazi sama. Uz to prodajem svoje slike, tekstove za časopise i reklamiram firme. Sve je to povezano jedno s drugim i jedna priča gura novu.

Lijep pozdrav i sretno na putovanju u Indiji!

Hvala! Sretno i tebi u tvom daljnjem radu!

Nadamo se novim lijepim i uzbudljivim putovanjima i iskustvima našeg Juke! Ukoliko vam se svidio ovaj tekst bacite LIKE na moju FB stranicu Artistic soul 
PS.Molim vas oprostite zbog neujednačene veličine slova, nije do mene već je greška u siteu!