Zašto baš Liverpool?
Čak i ljudi koji me ne poznaju toliko dobro znaju kako sam
veliki fanatik Liverpoola jer skoro uvijek nosim neko obilježje tog kluba na
sebi ili sa sobom. Puno prijatelja me pitalo kako to da ne navijam za neki
razvikani tim (npr. Barcelonu ili Real). Liverpool sam počeo obožavati još u
nižim razredima osnovne škole i ta ljubav je s godinama samo rasla bezobzira
što su u klubu dosta dugo bili brojni nesposobnjakovići i znali smo završavati
sezonu od 6. do 8. mjesta na tablici. Iako su rezultati bili loši ta sinergija
navijača i momčadi koja traje još od dana Billa Shanklya me je odmah očarala!
Liverpool
nije bio toliko razvikan, ali, unatoč tome, metaforički rečeno, postojala je
ona iskra u oku koja ga je činila posebnim. Razvikane timove dosta prate tzv.
površni navijači koji gledaju samo neke važnije utakmice, a kod L'poola toga
skoro pa nema. (Neću reći da uopće nema jer bi me svi onda napali kako
izmišljam). Ta činjenica me posebno oduševila jer ni dandanas ne volim timove
koji imaju puno prividnih navijača. Takva djeca u školi imaju torbu, pernicu i
sve bilježnice tog kluba, dok ne znaju nabrojat prvih 11! Uz redse sam prošao
puno toga, a najradije pamtim tekmu s Cardiffom na Wembleyu, tekme s Manchesterom na OT-u u kojima smo
pobijedili 1-4 i 0-3 i tekmu s Arsenalom na Anfieldu u kojoj je bilo 5:1 za
nas! Najteže pamtim poraze 6-1 od Stokea, 3-1 od Seville i Reala i 2-0 pogodite
od kojegtima iz EX YU! XD Kada mitski Anfield zapjeva YNWA sve staje i ostaju
samo emocije. Životni san mi je otići na Anfield barem da ga posjetim možda i
bez utakmice na njemu. Navijam za L'pool jer je on više od kluba, neki to nikad
neće razumjeti, no on mi je donio toliko novih poznanstava, toliko zajebancije
i pozitivnih vibracija da vam to, naprosto nikako ne mogu dočarati. Poseban je
osjećaj sa 70-ak navijača pratiti
Liverpool u birtiji i kada padne gol svi skoče kao da smo na Anfieldu. Navijači
iz Hrvatske diskutiraju na našem posebnom forumu na kojem ne pričamo samo o
nogometu već tu bude nebrojeno legendarnih postova na koje pišamo od smjeha. Jeste
da nas je LIverpool koštao puno živaca, ali nas je i povezao. Međusobno si
pomažemo kad nam je najteže i slavimo kad nam je najljepše Po meni je to smisao
nogometa, a ne novac, sponzori i ostali
idiotizmi! Uz Liverpool svi smo mi naučili važnu životnu lekciju: Što god nam
se dogodi ne treba gubiti nadu u svom srcu jer nikada nećemo hodati sami!
Primjedbe
Objavi komentar