Kurt Cobain: Montaža pakla

Prije par dana pogledao sam dokumentarac o Kurtu Cobainu koji je izašao 2015. Film se zove Kurt Cobain: Montage of heck (hrv. Kurt Cobain: Montaža pakla). Rijetko komentiram bilo kakve filmove kod mene na blogu, ali ovaj film je na mene ostavio toliko puno dojmova da ga jednostavno moram iskomentirati.

U filmu je korišten privatni video-materijal Kurta Cobaina kao i njegovi osobni audio-zapisi, crteži, dnevnici ,te su uzete izjave njemu bliskih ljudi (majke, oca, bivše cure, maćehe, žene itd.).

Prema riječima njegove majke Kurt je bio izuzetno karizmatično i toplo dijete i privlačio je sve ljude svojom pozitivnom energijom. Uvijek je bio u pokretu, morao je nešto raditi, crtao je, pjevao, svirao i stalno je bio nasmijan. Kurtov otac nije ga baš prihvaćao jer mu je njegov sin stalno išao na živce zbog svoje hiperaktivnosti. Ismijavao je i postiđivao Kurta što je njegovom potomku izuzetno teško padalo i nije se mogao pomiriti s tim. Kada je imao 9 godina njegovi roditelji su se rastali, a Kurt je bio malo kod jednog, a malo kod drugog roditelja. Kako su godine prolazile sve je više bio mrzovoljan i svađao se sa svojom okolinom.  Pri kraju osnovne preselio se ocu i maćehi i iako je imao (relativno) dobar odnos sa maćehom ona kaže da je stalno bio  povučen, tužan i vidjelo se da ga nešto muči iznutra. Iz njegovih audio zapisa i bilježaka vidjelo se da je nesretan što nema prijatelja i „normalnu“ obitelj. Družio se s narkomanima i lokalnim propalicama koji su dane provodili stonerizirani i to mu se nije sviđalo. Bio je lutalica, živio je kod jednog, pa kod drugog roditelja, a zatim i kod par rođaka da bi se onda opet vraćao roditeljima i tako u krug. Gdje god da je došao kao da su svi željeli da što prije ode! Jedno vrijeme je živio pod mostom i lutao je ulicama Aberdeena. Želio se baciti s mosta jer nije imao prijatelja i nitko ga nije doživljavao. Također, legao je na tračnice s namjerom da se ubije kada dođe vlak, ali ipak nije izvršio samoubojstvo. Kada je upoznao svoju prvu djevojku Tracey malo je došao k sebi i njihova ljubav ga je inspirirala, te mu dala nadu da nije sve tako crno, no ipak nije mogao pobjeći od tame u svojoj duši. U filmu se zapravo vidi kako je bio jako dobar čovjek kojeg je društvo bez objašnjenja odbacilo. Nirvanu je osnovao iz zabave sa svoja jedina dva prava prijatelja (najboljim prijateljem Daveom i drugim najboljim prijateljem Kristom). Nije razmišljao da bi jednog dana mogao postati poznat. Od lika kojeg su doživljavale svega dvije, tri osobe postao je superstar kojeg obožavaju svi teenageri, a i dosta starijih ljubitelja rocka.  Takva društvena metamorfoza nije mu prijala i bila je previše nagla i traumatična za njega. Iz njegovih dnevnika može se vidjeti kako je sebe smatrao nakazom na koju drkaju priglupi teenageri koji uopće ne slušaju što im pokušava reći, već samo vrište na koncertu. Prije  ovog dokumentarca mnogi tekstovi Nirvane su mi bili nelogični i nejasni, ali sada mi je sve leglo na svoje mjesto i pomoglo mi je da Kurtov rad sagledam iz posve druge perspektive. Kurt je cijeli život proveo u uvjerenju da ga nitko iskreno ne voli i iako se tu i tamo našla neka osoba koja ga cijeni, mogu reći da ta njegova teorija nije bila daleko od istine. Jednostavno se ubio zbog toga jer je većina bila dvolična prema njemu. Pokušao se promijeniti, no nije išlo! Neću vam otkrivati sve događaje iz dokumentarca, već ću vas pustiti da ga sami pogledate. Vjerujte mi, nećete pogriješiti!