Taboo teme

Tuzlanski reper Frenkie u jednoj svojoj pjesmi kaže:

Došao sam na svijet kao tabula rasa
onda je po meni počela pisat masa
urezani su nacija i rasa
zakon, norma, ustav, religija, klasa

Tovarili na mene teret društva
učili me njihovu prošlost i iskustva
rekli mi da idem stazama njihovim
da ne propitujem niti da prkosim

Mojim vrlinama dali su imena
kao da poznaju svaki detalj mog ega
zamaglili mi um i zatrovali sjeme
tako da nisam poznavao samog sebe

Kod nas na Balkanu još se uvijek dosta stvari gleda kao taboo. Već kada se rodiš okolina ti naređuje što trebaš radit, u kojeg Boga smiješ vjerovati, kako se trebaš krstit' il' klanjati, o čemu smiješ laprdat samo doma, a o čemu i u javnosti, što smiješ pitat, a što ne, s kim se smiješ seksat, a s kime ne itd. itd.  Kada dođeš na svijet tu te dočekaju stariji ljudi koji su već ušli u mašinu il' su postali žrtve svog tradicionalizma i već se zna što se smije pitat, a što ne. Sve je to dogmatizam koji služi kao opijum za narod i drži nas daleko od otkrivanja smisla života! Ako dolaziš iz neke patrijarhalne obitelji ne smiješ dirat Adeze niti Tonsona i ne smiješ se jebavat prije braka, a ako dolaziš iz ateističke obitelji onda učiš da nas je sve stvorio najveći sin naših naroda i narodnosti, a prije njega nije bilo života. Ako slučajno napraviš nešto što okolini nije po volji (tetoviraš se, neobično se ošišaš, obznaniš da voliš nekog tko je istog spola ko i ti ili nešto četvrto) rodbina te odma' polijeva domaćom rakijetinom i zove popa da ti pročita koji redak iz Sv. Evanđelja po Luki, te usput strusi ostatak domaće rakije s kojom te je tvoja rodbina prethodno otuširala.  Ako ljudi na Balkanu osjete da ne mogu u potpunosti kontrolirat ono što ti misliš, osjećaš ili pričaš odmah te proglašavaju drskim bezobraznikom koji se usudi odgovarat i dovest u pitanje mišljenje pametnih ljudi. Mrzim kada je nešto taboo tema u društvu, ali svjestan sam uzroka zbog kojeg dolazi do tih tabooa. Naši stari su stalno živjeli pod nekim antiliberalnim režimima i normalno je da mi ne znamo što je liberalizam! Mi nemamo naviku otvoreno pričat o svemu čak ni iza svoja četiri zida, a kamoli u javnosti. Kod nas je potpuno normalno proganjat svoje neistomišljenike, samo što jedni to rade pod motom „domoljublja“, a drugi pod motom „antifašizma“.  Umjesto da budemo iskreni jedni prema drugima i konačno shvatimo što je nenasilna komunikacija nama je puuuuuno lakše međusobno se poubijat! Trudim se biti što otvoreniji i slobodoumniji kada su ljudi u pitanju, no žalosti me kada vidim da neki nemaju razumijevanja za one drugačije. Umjesto da budeš ono što jesi kod nas ti okolina govori što smiješ i trebaš biti, a to znači da automatski ograničavaju tvoju slobodu. Trudite se biti što otvoreniji u društvu i nemojte se bojati iskazati svoje stavove. U društvu ne bi trebalo biti tabooa jer kada bi svi postali otvoreni i tolerantni mislim da bi svijet bio puno bolje mjesto!