Utopija

Još od svoje 14-15 godine rastao sam pod utjecajem raznih velikih mislioca koji su me svaki dan opskrbljivali raznim informacijama i promišljanjima otkrivajući mi tako neke nove obzore u životu koji su za mene na prvi pogled bili veći od obzora kojeg vidite kada se popnete na Kosi toranj u Pisi.

Moja bivša asistentica u školi mi je za 15. rođendan poklonila knjigu u kojoj su se nalazile misli velikih utopista poput onih Marxa, Engelsa, Castra ili Guevare. Otuda potječe moja beskrajna fascinacija utopizmom, iako znam da je to sve na žalost fiktivno. Ta knjiga bila je prvo sjeme utopije posađeno u moj mozak.

Vjerujem da svi vi koji ste, makar i onom najtanjom psihološkom linijom, povezani sa realnošću shvaćate kako ne možemo živjeti u utopiji, ali možemo napraviti svijet koji je blizu toga da bude utopija.

Kako bi se to ostvarilo potrebno je zaključiti kako danas funkcionira ljudski um. Ljudska percepcija se danas prvenstveno gradi putem prirode i okoline oko nas, a zaboravili smo da je naš mozak dovoljno moćan da prvi stvori ideju, misao ili stav. Podložni smo top shop reklamama, ne preispitanim političkim mišljenjima i trendovima, a zapravo zaboravljamo na vlastite ideje i vlastiti um. Imanuel Kant je rekao: Dvije stvari me ispunjavaju strahopoštovanjem. Prva je zvjezdano nebo nada mnom, a druga je zakon morala u meni.

To je zapravo ključ svega jer bismo trebali razviti svoj moralni zakon koji promatra sve sa što objektivnije točke gledišta. Da bi neka primjenjivija verzija utopije uspjela moramo shvatiti da je moralna čistoća naše prirodno stanje jer se s njom rađamo.  Za očekivati je da će nas ovaj svijet kad-tad morati uprljati svojim grijesima, no u koliko god grešnoj situaciji bili uvijek se trebamo vraćati ka nekom iskonskom vrjednovanju morala i svijeta oko nas, a onda će neki vid utopije doći sam po sebi.

Utopija nije moguća u doslovnom smislu, ali svi se moramo potruditi biti što pošteniji u životu, no ni tada neće biti idealno, ali bar ćemo znat da dajemo sve od sebe.