(OFF-TOPIC BLOG) UFC 241: Moj komentar+izjave stručnjaka

Znate kako vrlo rijetko pišem o sportu, a i kada pišem onda to radim sa filozofsko-životnog aspekta! E, pa vrijeme je za iznimku!
Jedan vjerni pratitelj i, prije svega, dobar frend me zamolio da napišem svoj blog na temu UFC-a 241 sa svojom detaljnom analizom!

Uz to imam i jedno iznenađenje za vas! Osim mene borbu između Comiera i Stipe prokomentirati će i ekipa stručnjaka koju čine: Ratko Martinović (sportski novinar, MMA analitičar, bloger i podcaster), Lemmy „The Wardog“ Krušič (respektabilan MMA borac iz Slovenije, nekadašnji član FFC-a i trenutni član ATT-a, bori se u bantam kategoriji) i Vedran Bađun (sudac svjetskih prvenstava u borbama po K-1 i Muay Thai pravilima).

No, prije analiziranja pozabavit ćemo se malo atmosferom pred sam event.

 Kubanac Yoel Romero je vratio 13 kilograma pred meč sa Brazilcem Paulom Costom. Na vaganju je imao približno 84 kg, a u oktagon je ušao sa skoro 97 kg.

Nate Diaz se vratio borbama nakon skoro tri godine odsustva, čekao je treći meč sa Conorom koji se na kraju nije dogodio pa se ipak odlučio boriti sa Anthony Pettisom. Diaz je pokazao da se nijedan posto nije promijenio. Nakon javnog treninga pred medijima, sišao je s pozornice i mrtav hladan zapalio džoint. Pettis se našalio kako će nakon borbe, zajedno sa Diazom, pušiti travu!

Između Miočića i Cormiera ne cvatu ruže već odavno. Stipe je više od godinu dana izbivao iz oktagona tražeći revanš sa novopečenim šampionom. DC ga je isprozivao da je najobičnije kmečalo, a Stipe je cijelom Clevlandu i cijeloj hrvatskoj naciji obećao da će ponovo staviti pojas prvaka u svoju vitrinu.

1)  Derek Brunson (SAD) VS Ian Helnisch (SAD)

Ova borba srednje kategorije je po meni bila najslabija borba večeri u glavnom programu, no i ona je poslužila kao sjajna uvertira za ono što slijedi. Nekako se činilo da su oba borca bila ukočena u borbi, ali su nam svejedno priuštili jedan sasvim pristojan fight. Bio je to taktički rat u kojem su mogli uživati samo najvrsniji stručnjaci MMA sporta, no za prosječnog gledatelja to je bila relativno dosadna borba! Brunson je na kraju slavio jednoglasnom odlukom sudaca (29-28, 29-28, 29-28).

2)  Sadiq Yusuff (Nigerija) VS. Gabriel Benitez (Meksiko)

Ova borba je bila dogovorena u kategoriji 61-66 kg. Oba borca su mlade nade koje se žele dokazati u UFC organizaciji. Meksikanac je otvorio borbu nešto bolje zadavši jedan dobar udarac koji je uzdrmao borca iz Afrike, no ipak se Yusuff vratio nokautiravši svog protivnika jednim iznenadnim udarcem. Benitez je u ovoj borbi pobijedio sam sebe.

Afrika polako prestaje biti nepoznanica na svjetskoj MMA sceni i svake godine imaju sve više sjajnih boraca u najvećim svjetskim promocijama.

3)  Yoel Romero (Kuba) VS. Paulo Costa (Brazil)

Ova borba je proglašena najboljom borbom večeri. Nije tu bilo puno taktiziranja, no to se nije ni očekivalo. Oba borca su ratnički nastrojena i idu na nokaut. Bilo je tu puno razmjena, preokreta i teških situacija za jednog i drugog borca.  Oba borca su pokazala lavlje srce i veliku izdržljivost. Prva runda je bila 50-50, druga je bila prepuna preokreta i teških udaraca, no otišla je  na stranu Brazilca, a u trećoj je Kubanac bio bolji. Paulo Costa je na kraju slavio dosta diskutabilnom odlukom sudaca i pobrao je salve zvižduka sa tribina što po meni nije zaslužio jer su i jedan i drugi tamo prosuli kosti i tko god pobijedio nije nezasluženo pošto je sve to bilo na knap!

4). Nate Diaz (SAD) VS. Anthony Pettis (SAD)

Co-main event između Diaza i Pettisa me oduševio! Inače volim braću Diaz i navijao sam da Nate dobije, no sve pohvale za Pettisa, pogotovo za defanzivnu taktiku u parteru jer nije se lako tako nositi sa opasnim parterašem poput Natea. Diaz je u par navrata dolazio u priliku za rear neck choke (gušenje s leđa). Želio je natjerati Pettisa da tapka sličnom tehnikom kao što je dobio Mcgregora, no Pettis je brz i okretan ko čigra i uvijek se nekako izmigoljio. Kako bilo, Nate je uvjerljivo slavio u ovoj borbi, a nakon nje izazvao je Jorgea Masvidala  koji je sjedio u publici i samo se šmekerski smješkao. Vidjet ćemo, možda je na pomolu neko novo rivalstvo…tko će ga znati!

5). Daniel Cormier (SAD) VS. Stipe Miočić (SAD/Hrvatska)

E, sad ono najbitnije! Što bi rekao Bruce Buffer: IIIIIIIII'TSSSSS TIMEEEEEE!

Stipe je ušao u meč dosta nervozno. Vagao je ljevicom i čekao da uhvati Cormiera na spavanju, no DC ga je digao i bacio na zaista impresivan način. Ušao mu je u polugard i zatim u bočni gard. Stipe je pokušao izvući neku kimuru (polugu na ruci), no Cormier se uspješno obranio.

Stipe pri kraju runde zatvara gard i zadaje dva udarca laktom, no šampion uzvraća ground & poundom, Stipe se pridiže i grabi single leg, no prekasno-kraj 1. runde!

2. i 3. runda su me ozbiljno podsjetile na meč Costa-Romero, žestoke razmjene i nepredvidljiva borba u stand up-u! DC dosta nesportski gura Stipi prste u oko, no Herb Dean (sudac) ne reagira. Miočić kao da ne vidi  na jedno oko, stalno škilji i prima dosta udaraca, no ipak donekle uspijeva uzvratiti i zadržati borbu neizvjesnom.

4. runda je krenula nešto slabije, a onda Cormier prima udarac u jetru i radi bolnu grimasu koja je odala da je načet. Stipe ga uporno udara u tu desnu stranu trbuha i na kraju ga dovršava kombinacijom boksačkih tehnika.

Stipe je opet dokazao koliko je opasan i zapravo podcijenjen od cijele strukture UFC-a i predsjednika Dane Whitea. Pravi šampion, uzoran sportaš, suprug, otac, građanin, čovjek! Kapa do poda Stipe.

Kao što sam i obećao-za kraj bloga mišljenje trojice prethodno navedenih analitičara.

Ratko Martinović: „Stipe je još jednom dokazao od čega je sazdan, a to je hrvatska genetika i američka psiha. On je odličan pokazatelj duha vremena u kojem živimo-njegova priča nije arhetip one o američkom snu i liku „kojeg bi svaka majka poželjela za zeta“, već se uvijek morao duplo truditi da dođe do prilike pokazati što može. Ni „ring rust“, ni prsti u oči, ni tri teške runde, ni ignoriranje Dane Whitea-ništa nije moglo zaustaviti čovjeka koji je tamo došao s misijom pokazati da je najveći svih vremena, a on to i jest! Mislim da može dati još ovom sportu!“

Lemmy „The Wardog“ Krušič: „Drago mi je što je Stipe pobijedio! Iskreno, očekivao sam to bez obzira što je DC bio favorit! Mi smo svi južni Slaveni i naš mentalitet je svugdje isti: Glavom u stijenu pa što bude bit će!  Na žalost nisam mogao gledati cijelu borbu pa sam ujutro pogledao sažetak. Pokazao je veliku volju, upornost, želju i to je razlog zašto je pravi prvak! Stipe, moje iskrene čestitke!“

Vedran Bađun: „Obojica su ušli nabrijani u meč! Htjeli su ući u povijest, dokazati da su najveći svih vremena. Game plan Miočića je bio isti kao i u prvoj borbi-potući ću se ko budala pa što bude, a Cormier je pametno postavio strategiju, ali ju je na kraju zanemario, vjerojatno zbog ponosa! DC je prvu rundu dobio glatko, drugu isto, treća…? Hmmmmm….pa, hajde mogla je ići na obje strane! Prijelomni trenutak se dogodio u pauzi između 3. i 4. runde kada je Stipe dobro poslušao savjet svoje ekipe u kutu i napao tijelo. Onesposobio je DC-a udarcima u jetru jer Vas jetra boli nekih 30-ak sekundi nakon što protivnik udari u nju i Vi nakon par takvih udaraca ne funkcionirate normalno i gubite se u defanzivi! Da sam na Stipinom mjestu sad bih se umirovio jer on više nema što kome dokazivati pošto je najveći svih vremena u UFC-u, a bude li se sad borio s Ngannouom ovako kao s Cormierom Francis će mu otkinut glavu!“

Eto, dragi čitatelji, to bi bilo to za ovaj specijalni UFC blog, a do nekog novog teksta srdačan pozdrav! :-)