Jantar: Boli me kara za ljude koji misle da promoviram sotonizam! (INTERVJU)

Jan Miklaužić-Jantar hrvatski je reper iz zagorskog mjesta Ivanca! Rođen je 1988., a na sceni je već nekih 15-ak godina! Objavio je dosta albuma, kako sam, tako i u suradnji sa svojim kolegama. Potpisuje klasike kao što su Dan ludila, Svaki dan odlazim, Uspavanka za smrt, Laži ko hrana i mnoge druge! Imao sam čast popričati s njim i saznao sam kakva mu je životna filozofija, što misli o radu trap folk branše i kako se nosi sa svojim hejterima?

•        Jan, prije svega hvala na odvojenom vremenu za ovaj intervju jer time pokazuješ koliko si zapravo otvoren lik. Intervjuiram te povodom pjesme sa Stokom i TRAM 11-om koja nosi naslov Zadnji reper u gradu. Kako si zadovoljan istom? Kako reagiraš kad vidiš da si u neku ruku ispunio svoje dječačke snove jer si surađivao sa svojim idolima?

Stvar je super ispala. Ja sam napisao prvi vers koji je Stoletu bio super i ostali su napali odmah  nakon toga. Zadovoljan sam jer smo okinuli 4-5 snimanja na kojima smo se super podružili i zabavili. Pa ja sam sretan u vezi te suradnje i drago mi je da je Stole odlučio za tu kombinaciju jer ih je bilo još. Feat sa njim i tramovcima je super pogođen vajb jer se dosta dobro znamo od prije dok ostale repere "stare škole" ne poznajem dovoljno i mislim da kemija ne bi bila kao na ovoj traci.

•        Za one koji ne znaju, baviš se pisanjem veoma mračnih i borbenih pjesama. Tvoj prvi projekt nazvan je Ukratko i izašao je, sada već, prije više od jednog desetljeća. Kako je tadašnji Jantar gledao na hip-hop svijet, a kako na njega gleda današnji Jantar?

Zanimljivo je da je sve skoro isto. Ekipa je drugačija i desila se neka prirodna evolucija žanra. Stare glave su i dalje zakopane i lako se uklopiti i dan danas u taj svijet. Ima sve za svakoga naravno ali bitno je ne biti pohlepan i gladan lajkova, subscibe-ova i sličnih modernih statusnih simbola. Za mene je to još uvijek hobi i zabava.

•        U jednoj svojoj pjesmi kažeš: „Dok djeca bila su djeca ja razmišljal sam o smrti!“ Kako to da si počeo razmišljati o smrti još dok si bio dijete? Odakle ti ta fascinacija? Kakva su tvoja promišljanja o smrti? Bojiš li se umrijeti?

Od kad se sjećam, smrt mi je uvijek bila zanimljiva i zastrašujuća u isto vrijeme. O tome bi lako napisao i knjigu jer sam prolazio kroz čudna razdoblja i zbivanja pa mi je teško to svesti u jedan paragraf. Sve je prolazno i bitno je iskoristiti dan. Sad. Ne bojim se umrijeti ali se bojim ostaviti drage ljude i obitelj. Tad sam bio još klinjo i nisam razmišljao kao danas. Ali u tome je čar i zato mi je rap magija. kao da prelistavam stari foto album i prisječam se kakav sam bio i kako sam razmišljao. To je jako bitan dio za mene. Zato ne mrzim ni jednu traku snimljenu jer je svaka na svoj nacin reflekcija trenutnog stanja uma.

•        Također, u svojoj pjesmi Svaki dan odlazim navodiš da si neshvaćena artistička duša koju ljudi ne mogu ili ne žele shvatiti! Kada se pojavio osjećaj neshvaćenosti? Je li ti bilo teško biti umjetnička duša u tvojoj sredini kad si bio mlađi?

Nije toliko neshvaćena već nepotkupljiva i koja nije sklona nekim kompromisima. Nikad mi nije bilo teško. Bilo mi je sasvim svejedno. Jedina stvar koja je loša je premalo konkurencije. Zapravo učenje od drugih koji su prošli određene etape.  Zato kasnije više nisam bio statičan i proširio sam vidike. Dobro je ponekad maknuti se od svoje sigurne zone i ispitati sam sebe i svoje mogučnosti. Ta pjesma je nastala kad sam živio/prebivao kod prijatelja u drugačijem podneblju i možda zato smrdi na neko patetiziranje. Glavna misao je zapravo jednostavna. Di god jesi, lako je napustiti lokaciju i pozitivnim razmisljanjem napraviti sebi dobro okruženje. Ko stari teraformer :D

•        Osim te neke battle i smrtonosne tematike često repaš i o mističnosti i smislu života, teorijama zavjere, vratima u svemir i  podsvijesti čovjeka? Odakle interes za takvom srži ljudskog postojanja i smisla  koji još nisu otkriveni, a vjerojatno nikad neće ni biti? Možeš li preporučiti neke sadržaje koji su utjecali na tebe, a govore o smislu postojanja čovjeka u svemiru i njegovoj srži?

Knjige koje sam znao doma iskpati. Arthur C. Clarke, Galaksija časopisi i slično. Mašta mi je ko klincu radila ludo. Kasnije sam samo proširio to i znao zapeti u tim crnim rupama. Ne bih želio preporučiti ništa. Ne želim biti nametljiv sa svojim stavovima, a pogotovo procesom otkrivanja nekih stvari. Iovako ništa ne znam pa ne želim da ljudi proučuju beskorisne stvari. Bitan je dobar filter ;)

•        Neki ljudi misle da loše utječeš na klince zbog velike doze nasilja, smrti i sotonizma u tekstovima! Što misliš o takvim stavovima? Imaju li Jantarove rime mračan utjecaj na nove generacije ili je ipak „opasnije“ slušati Sevku i Karleušu? Kako tvoje kćerkice reagiraju kad vide da im stari repa o vješticama, demonima, kolcima i lancima?

Za te ljude me boli kara. Sotonizma nema nikakvog. Nikad nisam propagirao nešto slično već samo ukazivao na probleme i negativne stvari koje nas okružuju. Kad netko repa kako mu je lijep dan i kako je sve super, ja repam kontra jer se u tom trenutku tako osjećam. Puno pametnijih ljudi govore da je to jako loše jer sve ostaje i riječi su oružja. Ja smatram da sam neke stvari čak i mogao zadržati za sebe ali opet je nekako na moj način održana ravnoteža. Ne želim hraniti nikoga sa lošom energijom i ako na nekoga prenesem tu tamnu stranu znači da joj je podložan i neka se usmjeri na nešto pozitivnije.

Ne pratim ništa sa estrade, ne gledam dnevnike, glazbena natjecanja, koncerte  i slično pa niti ne znam. Na internetu kad se baš nešto zaljepi za mene onda mogu kritizirati i dati neko svoje mišljenje. Ima lošega i dobroga u svemu. Moje klinke su još premale i nemaju pojma kaj tata repa. Ne radim nikad probe niti pretjerano ne repam na wcu pa nisu okružene sa time.

•        Osim svog solo rada često radiš u grupama (Oni, Skunk, Klin). Kakva je razlika između solo rada i rada u grupi? Gdje se bolje snalaziš?

I jedno i drugo mi super odgovora i radim sa ljudima koje znam jako dobro. Znam njihove želje i ideje tako da mi sve to vozi jer uglavnom stojimo na istoj grani.

•        Okušao si se i u battle formatu kada si nastupao za Rap Skillz. Kakvo iskustvo je to bilo za tebe? Koji je tvoj najbolji battle u toj organizaciji? (po tvojoj procjeni).

Rap skillz je jedna potpuno drugačija priča i odlična na svoj način. Ne dolaziš betlati  nekog jazavca već dolaziš betlat svoj EGO. Zato je toliki problem i naći repere voljne prihvatiti izazov. Jako je teško gutati ta govna i mislim da je to jedan od najkorisnijih trenutaka u mojoj battle rap karijeri. Betlao sam ko klinac na prewritten formate na podloge i stalno su neka sranja eskalirala. Na rap slillzu nema sranja jer se znalo šta se radi i publika je bar malo ulovila priču koja je iza svega. Preporučam da publika i reperi iskopaju "flyting" na wikipediji pa možda malo shvate priču iza i na taj način shvate kompletni moj battle rap izričaj. Najbolji battle je meni bilo koji moj :D. Najdraži mi je možda sa Spitom jer smo prijateljski to odradili. Nisam dolazio nabrijan i sve najbolje mislim o njemu pa tako se i poklopilo da je bio fora dvoboj. Tko ne proba ne kuži to jer kamere na žalost ne mogu uloviti taj adrenalin i koliko se zapravo teško koncentrirati na napisani sadržaj, dobro ga dostaviti i u sve ubaciti emocije bilo lažno generirane ili one prave. Najgori mi je sa Vebom jer nisam ni znao u šta se točno upuštam (gledao sam live prije ali to nije isto), bilo je ekstremno vruće i priprema samo 2 tj. To je malo vremena kad se gleda da o protivniku trebam istražiti stvari, sve osmisliti, napisati i sve zapamtiti te iznesti pred publikom i sucima. Najgore kad je protivnik nepoznat i nema nikakvih korisnih informacija na internetu. Puno je lakše kad je okrenuta situacija.

•        Pripadaš old school rap generaciji koja se trudi pisati poučne pjesme i dubokoumne stvari. Kako reagiraš kad vidiš današnje repere koji se samo hvale parama, autima, dobrim kokama i ego im je napuhan do krajnjih granica?

Ne mora sve biti komplicirano i dubokoumno. Nekad je ok opustiti mozak. Svejedno mi je za repere i njihov rad. Ako se zabavljaju tko sam ja da sudim. Klinci koji žele nešto drugačije lako promjene tračnicu. Ima puno gorih stvari na svijetu tako da je to jako nebitno. Live and let live ;)

•        Bez obzira kojeg smo supkulturnog opredjeljenja, svi mi volimo ponekad biti raznovrsni. Što slušaš privatno, a da ne dolazi iz svijeta hip-hopa

?

Uglavnom slušam neki stari rap i masu japanskog jazza, psihodelija ruska i slično. Ja i Kolak preslušavamo sve moguce kad tražimo semplove pa tako najviše vremena provodimo slušajući nepoznate izvođace.
Inace volim oldiese neke, grindcore i slično.

•        Za kraj, poruka čitateljima Artistic soul bloga!

Some čverste! Mater i detetu se bum f seču zmetau!